Bit će šteta ne imati Radamela Falcaa u Brazilu. Igrača takve klase užitak je gledati, a nije nebitno da Kolumbijac uskoro slavi 28. rođendan i da bi 2018. mogla doći prekasno. Postoji mogućnost da nikad ne nastupi na SP-u...
Iako se on intimno nada oporavku do početka Mundiala, zaliječiti puknuće i operaciju križnog ligamenta koljena unutar četiri mjeseca realno je teško moguće.
Nema sumnje da će Kolumbijcima nedostajati njegova napadačka igra, posebno golovi, jer Falcao je rođeni finišer. Svejedno, dobar trener – a nisam siguran da Argentinac Jose Nestor Pekerman to jest! – ne bi očajavao: Kolumbija ima toliki broj kvalitetnih napadača na raspolaganju da se Falcaov izostanak uopće ne bi trebao osjetiti!
U kolumbijskoj reprezentaciji Falcao se snalazi jer je izniman nogometaš sa sjajnim osjećajem za realizaciju. No, igra kakvu Kolumbijci prakticiraju, sa strpljivim posjedom lopte i pozicijskom igrom, Monacovu napadaču ne odgovara idealno. Kako je više tip igrača koji odlazi, odnosno kreće se od lopte, Falcao nije sklon prilaženju i sudjelovanju u gradnji napada, a što sustav igre nacionalne momčadi nužno zahtijeva. Iako tu nije najjači, Falcao je u posljednjemu kvalifikacijskom ciklusu činio što je trebalo, pokušavao, no protiv jačih momčadi često nije uspijevao kvalitetno čuvati loptu.
S obzirom na spomenute okolnosti, Kolumbijci zaista ne moraju brinuti jer igrača koji to mogu raditi bolje od Falcaa imaju napretek. Istina, nitko od njih nije tako ubojit realizator, pogotovo mlađe zvijezde koje tek odlaze. Jackson Martinez jedini je koji ne treba puno prilika da bi zabio i zato je njegovo zdravlje u ovom trenutku od izuzetne važnosti za Pekermana.
Uz Portova izvanrednog napadača, koji je sposoban em igrati lažnu devetku (tu se s Falcaaom izvrsno nadopunjavao), em zabijati obadvjema nogama i glavom, Kolumbija ima ni manje ni više nego još sedmoricu iznadprosječno kvalitetnih napadača na raspolaganju, premda teoretski Pekermanu – ukoliko bi igrao s Martinezom kao jedinim napadačem te Jamesom Rodriguezom odnosno Juanom Cuadradom kao krilima, ne treba niti jedan od njih.
S obzirom da takvu gužvu u 16-ercu nema niti jedna druga reprezentacija, sedam kandidata (osim Martineza o kojem ionako znate sve) zaslužuje da ih se poreda.
Luis Muriel (22 godine, Udinese)
Napadač Udinesea najtalentiraniji je od svih kolumbijskih nogometaša, ne samo napadača. Antonio di Natale izjavio je da se radi o najtalentiranijem suigraču s kojim je igrao, a za 2012. godinu Murielu je pripala nagrada za najboljega mladog nogometaša u Seriji A. Ima rezona što su ga prozvali slljedećom velikom stvari, te ga u igračkom smislu usporedili s Brazilcem Ronaldom. Njegovo je ubrzanje zadivljujuće, a kontrola lopte pri maksimalnoj brzini zadivljuje još i više. Riječ je o uistinu kompletnom napadaču koji je kadar primiti loptu na centru, riješiti se trojice igrača i zabiti. Znamo da takvih nema puno. Luis ima, naravno, i nedostataka: sklonost ozljeđivanju i debljanju (pogodite s kim dijeli i tu sličnost!) prvenstveno.
Carlos Bacca (27, Sevilla)
Moguće i najizgledniji partner Martinezu u napadu. Ljetos je stigao u Sevillu na mjesto Alvara Negreda iz Club Bruggea, za koji je u prošloj sezoni zabio 28 golova te je proglašen strijelcem i igračem godine u Jupiler ligi. Iznimno je također zasad učinkovit u Sevillinu dresu (29 nastupa u svim natjecanjima, 13 golova, 7 asistencija). No, njegov osnovni forte čak i nisu golovi, već enormna snaga i izdržljivost. Bacca je izvanredno jak na lopti, jako puno trči, i to u sprintu, te radi neumorno za momčad, ofenzivno i defenzivno. Može igrati u sredini i na strani. Senzacionalan igrač.
Teofilo Gutierrez (28, River Plate)
Igrao zapravo najčešće uz Falcaa tijekom južnoameričkih kvalifikacija za Brazil. Iako se radi o talentiranom nogometašu (ali i problematičnom!), teško je objasniti čime je zaslužio prednost u odnosu na, primjerice, Martineza, Muriela ili Baccu. Moguće time da je Pekerman u Južnoj Americi, i da gleda tamošnji nogomet umjesto da gleda europski.
Victor Ibarbo (23, Cagliari)
Visoki napadač iznimne fleksibilnosti, kao da je od gume. Definitivno najatraktivniji i najspektakularniji uz Muriela. Njegovi driblinzi i lažnjaci na malom prostoru Korzikancima su već postali legendarni. Ibarbo, međutim, nije dobar realizator premda je Belgijcima prošlog studenog pri 2-0 briselskoj pobjedi zabio silovito pod gredu nakon lažnjaka u 16-ercu, poslije prekida. Nije to ni čudo s obzirom na to koliko energije troši na često nepotrebne driblinge. Zasad je 188 centimetara visoki napadač, koji može igrati i povučenu špicu, još uvijek neozbiljan i nezreo igrač. I izuzetno uzbudljiv za gledanje!
Dorlan Pabon (26, Sao Paulo)
Nakon izvrsne prošle polusezone u Betisu, za koji je u Primeri zabio osam golova, sitni (1.67 m) ali dinamitni napadač postao je najskuplje (7.5 milijuna eura) prošloljetno Valencijino pojačanje. Iako je zabio tri gola pri 13 nastupa, u klubu nisu bili zadovoljni njegovom prilagodbom na momčad. Nije bio njome zadovoljan niti sam Pabon, pa si je ishodio jednogodišnju posudbu u brazilskom Sao Paulu, sve da bi bio bliže izbornikovim očima, a time i Mundialu.
Može igrati na obadvama krilima, više mu odgovara lijevo. Izvrsnih je trkačkih i sprinterskih mogućnosti, fenomenalne defenzivne discipline. Kao i svi Kolumbijci, ima izvrstan udarac i dobru igru glavom. Manu mu je teško pronaći...
Duvan Zapata (22, Napoli)
Gorostasni centarfor, koji korpulentnošću podsjeća na Christiana Vierija ili Brazilca Adriana, s kojima ga najčešće i uspoređuju, stigao je u Napulj prošlog ljeta te se još uvijek uklapa. Skupio je osam nastupa u Seriji A, a sedam je puta ulazio s klupe. Sjajan je gol zabio Marseilleu u Ligi prvaka. On je tip čistoga, klasičnog centarfora koji razgrće sve oko sebe i najčešče zabija unutar 16-erca. No, i njegova je radna etika fenomenalna, napadačko i povratno kretanje kvalitetno, a udarac topovski. Uostalom, Marseljezima je zabio bombu s 20-ak metara. Iznimno, iznimno moćan igrač.
Jhon Cordoba (20, Espanyol)
Najmlađi ali i najrazvojniji u ovom društvu. Stigao je ovog ljeta na posudbu u Espanyol nakon što je blistao na Svjetskom U20-prvenstvu u Turskoj prošlog srpnja. Odmah se izborio za minutažu u katalonskom klubu, za koji je skupio 12 nastupa, te po dva gola i asistencije. Visok, okretan a jak, zaslužio je nadimak "kolumbijski Drogba". Za svoje je godine izrazito zreo i kvalificiran igrač. Igra u obadvama pravcima, dominantan je u zraku, solidan je finišer a hitrim i odmjerenim korakom lakoćom ostavlja pratitelje iza sebe. Ima izvanrednu igru leđima, kao i ubacivanje u prazan prostor. On je kolumbijski napadač budućnosti. No, ne treba čuditi vidimo li ga na djelu već u Brazilu.
Zaključak
Kolumbijski napadači svi su redom iznimni individualci koji, međutim, imaju smisao za igru, odnosno suradnju. Tehnički su, motorički i fizički dominatni, pucaju uglavnom jako, obadvjema nogama kao i glavom, te svi imaju obrambene navike. Moguće niti jedna druga reprezentacija nema tako potentne napadače. Dvadeset godina nakon što smo u SAD-u gledali Faustina Asprillu s Adolfom Valencijom i Freddyjem Rinconom, Kolumbijci će opet mamiti naše uzdahe.
sport.ba @sport.ba
