Muslimović: Idem u Brazil!

Čudni su nogometni putevi. Zlatan Muslimović i Elvir Rahimić, dvojica iskusnih nogometaša, istinskih profesionalaca, koji su više od jedno desetljeće u reprezentaciji, nisu sigurni da će igrati na Svjetskom prvenstvu. Rahimić "visi" jer nema dovoljno utakmica, a Zlatan igra u kineskoj ligi, koja, po selektorovim procjenama, nema kvalitet za održavanje vrhunske forme robusnog napadača. Iz kineske lige dolazi i Zvjezdan Misimović, standardni bh. reprezentativac. I Rahimić i Muslimović su miljenici navijača. Premda se mogu pozvati na "ranije zasluge", niti jedan ne diže glas. Što ih čini u očima javnosti još većim. Zajedničko im je i što se nameću putem medija, te što niti jednom riječju ne zamjeraju selektoru. Živjeli su za veliko takmičenje, za ostvarenje dugogodišnjeg sna. Štapići i ljuta hrana - Evo me, u sobi s mlađim igračima, možemo početi - kazao je Muslimović na početku razgovora za Avazov "Sport". Kako je prošao odmor u BiH? - Dobro, zaželio sam se porodice. Trebalo mi je svježeg zraka. Bili ste lakše povrijeđeni, da li ste se oporavili? - Imao sam nezgodan udarac u predjelu lica, pa sam morao mirovati. Trebao sam nositi specijalnu masku, sada je sve OK. Čekam početak priprema. Kakva je kineska liga, možete li je uporediti s nekom evropskom? - Kineska liga je sve jača, maksimalno se ulaže, dolaze kvalitetni igrači, klubovi posjeduju svu infrastrukturu, stadioni su jako posjećeni. Znate kakva je ruska liga bila donedavno?. Eh, sada je kineska liga u ekspanziji. Svakim danom je sve bolja... Igrali ste u Švedskoj, Italiji, Grčkoj.., imali ste ponude renomiranih evropskih klubova, a izabrali ste Kinu. Zašto? - Zanimala me Kina kao država i njihov nogomet, način života, kineska kultura, ishrana... Čitao sam ranije o Kini, te na osnovu tih saznanja poželio igrati ovdje. Nisam pogriješio. Čak sam fasciniran kako je sve ovdje spontano, a efektno. Ljudi se ne obaziru na druge, svako živi svojim životom... Imate li problema s ishranom, odnosno s kineskim štapićima? - Neee. Nemam. Ranije sam savladao jesti sa štapićima. Kako uživam u nešto ljućoj hrani, užitak mi je jesti, jer sam kinesku hranu od ranije jeo. Koliko god ste sretni u novom ambijentu, navijači i oni koji Vas najbolje poznaju žale što niste negdje u Evropi, kako bi bili selektoru na oku. Kako komentirate to što Vas nema na spisku? - Ja ne volim pričati o tome. Ne što je nezahvalno, što imam jedno mišljenje za sebe, drugo za medije, već što ja nisam od ljudi koji se nameću preko medija. Ja nisam taj! Imponuju pohvale Osima Dobro, ali lijep je osjećaj kada navijači traže Vaš povratak, kada jedan Ivica Osim kaže "da se ne bi odrekao Muslimovića"... - Mogu samo zahvaliti gospodinu Osimu, čija je karijera impresivna. Naravno da mi to imponuje, ali ne želim ništa više o tome. Pogotovo ne da to koristim kao adut da se vratim u reprezentaciju. Jako cijenim naše navijače, ginemo zbog njih i posebno sam sretan što me gotive, ali o mom statusu ne odlučuju ni navijači, ni novinari, već selektor. I ja to poštujem. Teren je jedino mjerilo. Pitaj me o nekom drugom igraču i ja ću ti reći šta mislim, ali o sebi ne želim. Uostalom, poznaješ me još iz perioda kada sam igrao za mladu reprezentaciju. Ništa me nije promijenilo. Kada smo kod mlade reprezentacije, skoro se zaboravilo da si među prvim igračima odbio Švedsku, za koju je tada igrao Zlatan Ibrahimović, kako bi igrao za BiH. U to vrijeme ne pamtimo da je neko slično postupio. - Istina je da sam prošao sve mlađe švedske selekcija. No, kada se pojavio Šener Bajramović, moj prvi trener u mladoj reprezentaciji, kada me kontaktirao, ja sam mu odmah stavio do znanja da želim igrati samo za BiH. Moj zastupnik, a i ljudi iz Udinesea za koji sam tada igrao bili su u čudu. Pokušali su me nagovoriti da igram za Švedsku, ali bez uspjeha. Nikad nisam zažalio što sam tako postupio. Žalite li što, prema selektorovoj odluci, nećete u Brazil? - Ko to kaže? Ja idem u Brazil. Namjeravam ići, ne kao turista, već kao navijač, da navijam za svoju reprezentaciju, za svoju državu, za saigrače i prijatelje! Ja sam, vjeruj mi, presretan što BiH ide u Brazil. To je moja reprezentacija, tamo su moji prijatelji, s kojima se redovito čujem. Na tribinama ću, kao i naši fenomenalni navijači 'igrati' i navijati svim srcem. Jednakim žarom ću navijati kao i kada sam igrao. Znate li da je Miroslav Blažević preuzeo tuzlansku Slobodu? - Nisam znao, ali me ne čudi. Takvu energiju, volju, želju, vitalnost, glad za pobjedama, još nisam vidio. Ja mu skidam kapu. Sloboda je napravila pravi posao dovođenjem Ćire. Umjesto Kine prihvatio je poziv iz Tuzle? - Eto, to sve govori koliko mu je stalo do nogometa. Znam da je ovdje imao dobre rezultate. Čitao sam kako treba doći, što najbolje govori koliko ga cijene Kinezi. Za njih je Ćiro i u osmoj deceniji mladić. Kinezi samo cijeni šta radiš i kako radiš. Vjeruj da me oduševljavaju kao nacija i način kako žive. Da nećeš ostati nakon igračke karijere u Kini, možda u trenerskoj ili menadžerskoj ulozi? - Ne, vidim se u takvim varijantama, barem koju godinu nakon završetka karijere. Odmorit ću od nogometa, jer želim biti uz svoju porodicu, suprugu i djevojčicu. Trebamo jedni drugima - izjavio je na kraju intervjua za Avazov Sport Zlatan Muslimović, šampion profesionalnosti, primjer mlađim kako se manifestuje ljubav prema BiH, ljubimac masa. Pjanić je igračina!  Vaše mišljenje o Miralemu Pjaniću? - Pratim šta pišu italijanski mediji o Miretu. Pjanić jako dobro kotira. On je zvijezda, ne samo Rome, već u kompletnoj ligi. Jako napreduje, igra sigurno, samouvjereno, a nonšalantno. Pred njim je velika karijera i ja sam sretan zbog toga, jer mi je Mire prijatelj - hvali Zlatan Pjanića. O Tanu... Da li ste čuli o dolasku malezijskog biznismena Tana u bh. nogomet, u bordo tabor? - Čuo sam i veseli me da stranci ulažu u naš nogomet. Kada se pojavila ta priča, dosta mojih prijatelja, navijača Sarajeva, odmah su me 'zatrpali' porukama na fb 'Zlaja, dolazi na Koševo!'. Kažem ti, drago mi je, ali mislim da mi imamo domaćih ljudi koji bi mogli voditi klubove. Treba samo slijediti Osima, koji iza sebe ima karizmu, iskustvo, znanje, autoritet... Smajić, Muzurović, Slišković... Nabrojite neke trenere koji su Vas trenirali? - Znaš da sam promijenio sam u Italiji desetak klubova, pa sam sreo i brojne trenere. Ipak, izdvojio bi Ranierija koji me vodio u Parmi, te Spaletia. Vrhunski ljudi i treneri. Od naših? - Od svih sam učio, sve poštovao. Rekao sam ti da sam počeo u mladoj kod Šenera Bajramovića, kasnije su me pozivali Admir Smajić, Fuad Muzurović, Ćiro Blažević, Safet Sušić... O svima mogu reći samo pohvalno.