sport.ba @sport.ba
Strka oko Liverpoola nije nastala sasvim bez razloga. Momčad Brandana Rodgersa druga je najefikasnija u Premierligi. Samo je Manchester City u 21 dosadašnjem kolu zabio više (59) golova od Liverpoola (51). Svi ostali daleko zaostaju.
Tko zna bi li Rodgersov sastav bio još efikasniji da u prvih pet utakmica sezone nije bio bez Luisa Suareza.
Vrijednosni sud naveden u naslovu ne predstavlja autorov stav (osobno mi naročito dobar nije bio Benitezov kao što nije niti Rodgersov Liverpool), već je posljedica statističkog razmatranja iz fantastičnih dijagrama koje na svom nogometnom blogu priređuje statistički fanatik James Grayson.
Posvetit ćemo se dvama statističkim pokazateljima: prvi je postotni udio u udarcima na gol (TSR, Total Shots Ratio), dok se drugi jednostavno zove PDO, te predstavlja postotnu sumu omjera uspješnih šutova na gol (golovi / udarci prema golu) te uspješnih obrana vratara (obrane vratara / udarci prema vlastitom golu), koja se množi sa deset.
Idemo najprije s TSR-om. Prosječni TSR među premierligaškim šampionima od 2000. godine naovamo iznosi 62.7%. To znači da šampionske momčadi prosječno kroz premierligašku sezonu na svakih osam udaraca prema suparničkom dopuste pet udaraca prema vlastitom golu.
TSR je vrlo relevantan pokazatelj stvarne kvalitete igre pojedine momčadi. Ukoliko se u danom trenutku to i ne vidi na rezultatu, TSR je fantastičan lakmus-papir za buduća postignuća pojedinih momčadi. Drugim riječima, sastavi s visokim postotkom TSR-a kontinuirano dominiraju, te će njihova dominacija prije ili kasnije dati ploda.
Tu dolazimo do čudesne spoznaje o Benitezovu Liverpoolu između 2005. i 2009. godine. Taj je Liverpoolov sastav dobar dio četverogodišnjeg razdoblja držao uvjerljivo najbolji TSR u Premierligi, na oko 70-ak posto, a u dva navrata čak i preko. To znači da su od svakih deset udaraca u njihovim utakmicama Liverpoolovi napadači šutirali sedam, odnosno da su prosječno stvarali više nego duplo više prilika za gol od svih ligaških suparnika.
S Benitezovim je odlaskom krenuo dramatičan pad omjera udaraca, kulminiravši (pod Kennyjem Dalglishem 2011. godine) jedva natpolovičnim rezultatom.
Liverpoolov TSR zato je ponovno počeo rasti pod Brendanom Rodgersom, što je, osim u pogledu igračkog stila, još jedna dodirna točka između Benitezove i aktualne, Rodgersove ere.
Naravno, i taj statistički aspekt, kao i većina drugih, ima ozbiljnih manjkavosti čita li ga se izolirano. Primjerice, ispada da je u prvoj trećini aktualne premierligaške sezone najbolji TSR u Premierligi, od oko 66%, imao Tottenham. Već u tom razdoblju Liverpool je držao drugo mjesto, a nije sporno da je otad u porastu.
Ako se pitate, kako to da Liverpool uz tako postojanu napadačku dominaciju u odnosu na glavne onodobne rivale, Manchester United i Chelsea, tijekom Benitezove ere nije uspio niti jednom otići do kraja i uzeti titulu prvaka, odgovor leži u PDO-u.
Riječ je o statističkoj posuđenici iz hokeja na ledu koja, kako smo rekli, zbraja postotke šuteva na gol suparnika (omjer golova i udaraca na gol, kao košarkaški prosjek šuta) te postotke obrana vlastitih vratara.
Primjerice, prosječan je premierligaški prosjek uspješnosti šuteva na gol 21.8%, dok je prosjek uspješnih obrana 78.2%. Pomnožena s deset, prosječna vrijednost PDO-a iznosi 1000.
Osnovna je značajka PDO-a da momčadi s ekstremno visokim omjerom dvaju postotaka, između 1100 i 1200 (što znači da napadači puno zabijaju dok golmani puno brane), dobar dio svojih uspjeha mogu pripisati – sreći. Prema Graysonovim izračunima, 50 ekstra bodova PDO-a vrijedno je oko deset golova odnosno između 4 do 7 osvojenih bodova, od čega oko pola otpada na okolnosti čiste sreće.
Ta je sreća tijekom Benitezove ere zaobišla Liverpool. Primjerice, tijekom sezone 2005/06, liverpulska je momčad imala uvjerljivo najgori zbroj postotka šuta i postotka obrana među sedam najboljih premierligaških momčadi. Iznosio je oko 880 bodova. Među lošijim je klubovima Topa 7, uz jednu kratku iznimku u sezoni 2007/08, Benitezova momčad bila tijekom cijelog razdoblja njegove vladavine
To drugim riječima znači da Torres i kompanija i nisu bili baš naročiti realizatori (ma koji bili razlozi), niti da je Reina učinkovito (ma koji bili razlozi) branio, kao i da je u nečemu španjolski strateg ozbiljno griješio. Ispada, međutim, da Benitez ima moralno pravo navesti nedostatak sreće kao uzrok neosvajanja premierligaškog naslova.
I ponovno, bez da ovaj put govorimo o stilu igre koji je često samoubilački kao što je bio za Beniteza, Rodgersova momčad pokazala je sličnost s Benitezovom baš po jadnom PDO-u, koji je sredinom prošle sezone, dakle za blagdanske sezone, bio na rekordno niskih 870-ak bodova.
Otad pa do danas, međutim, Liverpoolov PDO u rapidnom je porastu, tako da je ovog trenutka Rodgersova momčad na oko ideaalnih 1050 bodova odnosno na djelidbi četvrtoga i petog mjesta.
Gledamo li, dakle, trenutačne trendove statističkih modela, Liverpoolova bliža budućnost izgleda relativno obećavajuće: može se konstatirati da Liverpool (osim kvalitete) ima sreće u realizaciji (dokle će ofenzivna učinkovitost terceta SSS trajati?), ali isto tako bi, barem u teoriji, da igra zrelije, mogao manje primati. Zaključno, Top 4 čini se vrlo realan. Nešto više - teško.
TSR je vrlo relevantan pokazatelj stvarne kvalitete igre pojedine momčadi. Ukoliko se u danom trenutku to i ne vidi na rezultatu, TSR je fantastičan lakmus-papir za buduća postignuća pojedinih momčadi. Drugim riječima, sastavi s visokim postotkom TSR-a kontinuirano dominiraju, te će njihova dominacija prije ili kasnije dati ploda.
Tu dolazimo do čudesne spoznaje o Benitezovu Liverpoolu između 2005. i 2009. godine. Taj je Liverpoolov sastav dobar dio četverogodišnjeg razdoblja držao uvjerljivo najbolji TSR u Premierligi, na oko 70-ak posto, a u dva navrata čak i preko. To znači da su od svakih deset udaraca u njihovim utakmicama Liverpoolovi napadači šutirali sedam, odnosno da su prosječno stvarali više nego duplo više prilika za gol od svih ligaških suparnika.
S Benitezovim je odlaskom krenuo dramatičan pad omjera udaraca, kulminiravši (pod Kennyjem Dalglishem 2011. godine) jedva natpolovičnim rezultatom.
Liverpoolov TSR zato je ponovno počeo rasti pod Brendanom Rodgersom, što je, osim u pogledu igračkog stila, još jedna dodirna točka između Benitezove i aktualne, Rodgersove ere.
Naravno, i taj statistički aspekt, kao i većina drugih, ima ozbiljnih manjkavosti čita li ga se izolirano. Primjerice, ispada da je u prvoj trećini aktualne premierligaške sezone najbolji TSR u Premierligi, od oko 66%, imao Tottenham. Već u tom razdoblju Liverpool je držao drugo mjesto, a nije sporno da je otad u porastu.
Ako se pitate, kako to da Liverpool uz tako postojanu napadačku dominaciju u odnosu na glavne onodobne rivale, Manchester United i Chelsea, tijekom Benitezove ere nije uspio niti jednom otići do kraja i uzeti titulu prvaka, odgovor leži u PDO-u.
Riječ je o statističkoj posuđenici iz hokeja na ledu koja, kako smo rekli, zbraja postotke šuteva na gol suparnika (omjer golova i udaraca na gol, kao košarkaški prosjek šuta) te postotke obrana vlastitih vratara.
Primjerice, prosječan je premierligaški prosjek uspješnosti šuteva na gol 21.8%, dok je prosjek uspješnih obrana 78.2%. Pomnožena s deset, prosječna vrijednost PDO-a iznosi 1000.
Osnovna je značajka PDO-a da momčadi s ekstremno visokim omjerom dvaju postotaka, između 1100 i 1200 (što znači da napadači puno zabijaju dok golmani puno brane), dobar dio svojih uspjeha mogu pripisati – sreći. Prema Graysonovim izračunima, 50 ekstra bodova PDO-a vrijedno je oko deset golova odnosno između 4 do 7 osvojenih bodova, od čega oko pola otpada na okolnosti čiste sreće.
Ta je sreća tijekom Benitezove ere zaobišla Liverpool. Primjerice, tijekom sezone 2005/06, liverpulska je momčad imala uvjerljivo najgori zbroj postotka šuta i postotka obrana među sedam najboljih premierligaških momčadi. Iznosio je oko 880 bodova. Među lošijim je klubovima Topa 7, uz jednu kratku iznimku u sezoni 2007/08, Benitezova momčad bila tijekom cijelog razdoblja njegove vladavine
To drugim riječima znači da Torres i kompanija i nisu bili baš naročiti realizatori (ma koji bili razlozi), niti da je Reina učinkovito (ma koji bili razlozi) branio, kao i da je u nečemu španjolski strateg ozbiljno griješio. Ispada, međutim, da Benitez ima moralno pravo navesti nedostatak sreće kao uzrok neosvajanja premierligaškog naslova.
I ponovno, bez da ovaj put govorimo o stilu igre koji je često samoubilački kao što je bio za Beniteza, Rodgersova momčad pokazala je sličnost s Benitezovom baš po jadnom PDO-u, koji je sredinom prošle sezone, dakle za blagdanske sezone, bio na rekordno niskih 870-ak bodova.
Otad pa do danas, međutim, Liverpoolov PDO u rapidnom je porastu, tako da je ovog trenutka Rodgersova momčad na oko ideaalnih 1050 bodova odnosno na djelidbi četvrtoga i petog mjesta.
Gledamo li, dakle, trenutačne trendove statističkih modela, Liverpoolova bliža budućnost izgleda relativno obećavajuće: može se konstatirati da Liverpool (osim kvalitete) ima sreće u realizaciji (dokle će ofenzivna učinkovitost terceta SSS trajati?), ali isto tako bi, barem u teoriji, da igra zrelije, mogao manje primati. Zaključno, Top 4 čini se vrlo realan. Nešto više - teško.
