Pitanje koje se ove sezone nametnulo kao tema broj jedan u europskom nogometu, fenomen madridskog Atletica, ne gubi na aktualnosti. Trener Austrije Nenad Bjelica ove je sezone dvaput igrao protiv Madriđana, te u analizi momčadi Diega Simeonea proveo nebrojene sate.
Može li Atletico Madrid uistinu postati španjolski prvak? Može.
Više je razloga zašto to mislim. Najveća je snaga te momčadi u treneru. Otkad je Diego Simenone na klupi, Atletico ponovno osvaja trofeje. Argentinac jednostavno iz momčadi zna izvući maksimum.
Atletico je uvijek bio, sjećam se još tijekom vlastitih igračkih dana u Španjolskoj, težak i problematičan klub, za trenere kao i za igrače. S druge strane, riječ je o klubu s fantastičnim i žestokim navijačima.
Upravo su navijači ti koji izuzetno cijene Simeonea, trenera koji je napravio sjajnu atmosferu, a iz informacija koje sam dobio iz Španjolske čujem da je vrlo detaljan, predantan strateg, da se posvećuje najsitnijim detaljima u proučavanju igre vlastite i suparničkih momčadi, da su njegove analize fenomenalne te da 24 sata dnevno živi za nogomet.
Osim toga, Atletico jednostavno ima jako dobru ekipu s 10-15 reprezentativaca. Istina nisu svi, pa čak ni većina njih, neka superatraktivna imena, ali su redom mladi i gladni uspjeha, a to je u nogometu najbitnije.
U odrađivanju zadataka na treninzima i utakmicama igrači trenera slijede maksimalno, slijepo izvršavajući njegove zahtjeve. Atletico je zbog toga iznimno radna momčad u kojoj svatko zna što radi. Sustav funkcionira savršeno. To je prvenstveno trenerova zasluga.
Po meni Atletico ima igru kojom do kraja prvenstva može parirati Barceloni i Realu te ih na kraju pobijediti. Jedino što madridski klub može zaustaviti jesu ozljede.
No, jesen je za Simeoneovu momčad bila napornija no što će biti proljeće. U tom smislu Atletico bi, da je pokazao slabosti, već posustao. To se nije dogodilo, premda sam na početku sezone i ja to očekivao. Simeone ima 20-ak sposobnih igrača na raspolaganju i jednostavno ne posustaje. S toliko se širokim kadrom može uspješno igrati na sva tri polja, pa čak i kad se igra svaka 3-4 dana. Riječ je ipak o kadru visoke kvalitete. U tom smislu se drugi madridski klub također jako približio Realu i Barceloni.
Kad je u pitanju Liga prvaka, vjerujem da će i u njoj "atleti" dogurati daleko. Momčad nema pritiska pobjede niti u jednom natjecanju i to je njezina velika prednost. Opet, Simeone nije baš tip koji bi došao u Rim i propustio vidjeti papu.
Za primijetiti je također da momčad nema manjkavosti na planu psihičke pripreme. Ne događaju im se kiksevi jer nikad ne podcjenjuju suparnike. Mislim da je to opet Simeoneova zasluga, jer on je kao igrač bio emotivac koji nikad nikoga nije podcijenio. Emocije i respekt prema suparniku ugradio je u svoje igrače.
Diego Simeone zbog svega je pobrojanog za mene u ovom trenutku najbolji trener na svijetu. Nije se, doduše, našao među nominiranima u najprestižnijim izborima, što je po meni jako nepravedno. Trebalo bi učinke trenera valorizirati bolje, ovisno o okolnostima i kadru koje imaju na raspolaganju. Ne kažem da je Bayern lako voditi, ali svakako je lakše kad na raspolaganju imaš 25 vrhunskih igrača koje rotiraš kao od šale, bez ikakvog straha po rezultat.
sport.ba @sport.ba
