Novi šef stručnog štaba Fudbalskog kluba Sarajevo Robert Jarni dao je zanimljiv intervju za službenu stranicu tima s Koševa. Bivši reprezentativac Hrvatske, ali i član Juventusa i Reala, govorio je o aktuelnim temama u novom klubu, ali i o igračkoj karijeri.
Gospodine Jarni, kako je uspostavljen kontakt s Fudbalskim klubom Sarajevo?
Jarni: Nedavno me je kontaktirao gospodin Ibraković (sportski direktor kluba). Poznavali smo se od ranije, ali nismo imali prevelik kontakt. Kao što je već poznato, nažalost, Husref Musemić je imao zdravstvenih problema. Ovim putem mu želim sve najbolje, te da dobrog zdravlja nastavi svoju trenersku karijeru. Dakle, u kontaktima s Ibrakovićem rečeno mi je da postoji mogućnost da postanem novi šef stručnog štaba. Moram priznati da me to jako zainteresiralo. Tip sam čovjeka koji voli raditi, koji ne voli mirovati. Došao sam i bio sam dva dana ovdje. Prvo sam upoznao ljude u klubu, a onda ono što je i najbitnije, samu organizaciju kluba. Moram priznati da sam zaista bio jako iznenađen, jer su napravili jedan veliki iskorak prema Evropi. Uspjeli su izbaciti sve one stare navike, jer Evropa traži zaista mnogo, te su stabilizirali klub. Koliko vidim, ekipa je vrlo, vrlo mlada. Ono što je najbitnije jeste da su svi igrači prezadovoljni sa statusom i svime što im je ponuđeno ugovorom, te da se sve to poštuje. Prema tome, može se napraviti jedna vrlo zdrava sredina koja mnogo obećava, ali i sredina koja jako puno traži. Naravno, tu su i navijači koji su zaista neizbježni i koji su fanatici, koji za svoje Sarajevo žele samo najbolje. Isto mi se dogodilo i kada sam bio u Splitu. Čak se može povući i neka paralela između njih, jer su navijači vrlo zahtjevni. Volim reći da svi ti njihovi zahtjevi i sve što žele ponekad može biti pritisak. Međutim, igraču, kad je "posložen u glavi" i kad vjeruje u sebe, ti zahtjevi mogu biti samo motiv da on napravi nešto više. Također, moram Vam reći da zaista nismo dugo razgovarali o ugovoru. U nekih desetak minuta sve smo se dogovorili. I ja sam jako ambiciozan i volim raditi kada je neki dobar projekt u pitanju. Mislim da apsolutno nisam pogriješio. Projekt je zaista fantastičan, klub se okrenuo prema Evropi i nadam se da će na kraju sve biti jako dobro.
Sarajevo već šest godina čeka na trofej. Da li Vam to predstavlja problem ili motivaciju?
Jarni: Za mene je to samo motivacija i nadam se da ću svu tu motivaciju uspjeti prenijeti na igrače. Želim da i oni budu svjesni toga, da kada daju maksimum, rezultat ne može izostati. Može se izgubiti ili potkrasti neka lopta, pa umjesto da uđe, ona izađe van zbog stative, ali u 99% slučajeva utakmica će se dobiti.
Tokom Vaše igračke karijere, nekoliko puta ste dolazili na Koševo. Kakva sjećanja vas vežu za najveći stadion u našoj državi?
Jarni: Rekao sam na svom predstavljanju, na press konferenciji, Koševo mi nikad nije bilo u lijepom sjećanju. Ovdje nikad nisam dobio utakmicu, jedino što sam dobio bile su dobre batine. Zaista, Sarajevo je tada imalo vrhunsku ekipu. Iza su bili čvrsti i neprobojni, a to je ono što mi trebamo ugraditi u sadašnju generaciju, tako da, ko god dođe na Koševo, zna gdje je došao.
Bili ste član te zlatne generacije u Čileu. Da li je to najtalentovanija generacija ovih prostora?
Jarni: Na kraju se pokazalo da jeste. Bili smo prvaci svijeta u Čileu, a zatim smo, nažalost, završili drugi '90. godine na prvenstvu Evrope, izgubili smo od Rusije. Jedna utakmica je odigrana upravo ovdje, na Koševu, i rezultat je bio 4:2, a druga, sa rezultatom 3:1, na Krimu. Naime, bila je to generacija koja je rasla zajedno, od malih nogu prošli smo sve selekcije mlade Jugoslavije. Poznavali smo se, bili prijatelji, i dan danas, kada smo otišli svaki na svoju stanu, redovno komuniciramo. Ostali smo prijatelji jer nas je krasilo jedno zajedništvo, što je ustvari i najbitnije, da budete homogena ekipa.
Neizostavna tema je i bronza u Francuskoj. Da li je to maksimum kada su reprezentacije iz regije u pitanju? Može li se ponoviti taj uspjeh?
Jarni: Pa gledajte, uspjeh se sigurno može ponoviti, ali kako u životu, tako još više u nogometu, treba se sve poklopiti i treba imati faktor sreće, koji treba biti maksimalno prisutan. Nama se dogodilo da smo svi iz te generacije igrali vani i svi smo bili u dobrim klubovima. Jedva smo čekali da dobijemo poziv za reprezentaciju. I iako je bio prisutan jako veliki napon, niko nije bio kivan ni na koga, nije bilo loših misli. Proveli smo 55 dana zajedno i u toku tih 55 dana, niko se ni sa kim nije posvađao. Zaista, ja sam prošao jako mnogo priprema u doba stare Jugoslavije, i zimske, i ljetne, ali već sedmi dan smo svi bili naprosto ludi. Bilo je nervoze, bilo je svega. Ovdje smo bili 55 dana zajedno i niko se ni sa kim nije posvađao. To je zaista fantastično. Moglo se slutiti da ćemo napraviti nešto. Naravno, došli smo na Svjetsko prvenstvo i dobili prvu utakmicu. Na takvim prvenstvima je vrlo bitna ta prva utakmica. Kad nju dobijete, dobijete krila. Tako će i nama biti ovdje na prvenstvu. Prva utakmica nam je protiv Čelika iz Zenice i mislim da će to biti ta utakmica koja će prelomiti sve dalje.
Igrali ste u zaista velikim klubovima. Koji je na Vas ostavio najbolji dojam i koji je najbolji saigrač i igrač protiv kojeg ste igrali?
Jarni: Jako je teško reći koji je najbolji dojam ostao. Iskren da budem, najbolju svlačionicu sam imao dok sam igrao u Torinu. Momci su bili fantastični i mislim da smo završili na 8 mjestu. Nakon toga sam bio u Juventusu, pa u Betisu, u kojem je bilo dobro, ali ne toliko dobro kao u Torinu. I na kraju u Real Madridu. Svaki je klub na svoj način specifičan. Recimo, u Juventusu je bila nevjerovatno dobra organizacija, u Madridu također. Ipak, Madrid je nešto posebno. Zaista je, kako kažu, "Kraljevski klub", jedini pravi. To se može vidjeti na svakom koraku. Što se tiče trenera, mogao bih izdvojiti dvojicu od kojih sam najviše naučio, a to su Lipio iz Juventusa i Luis Aragones iz Betisa. Karakteriše ih donekle različita filozofija vođenja ekipe, ali obojica su vrlo, vrlo uspješni.
Kada ste se dotakli trenera, kakvu igru navijači Sarajeva mogu očekivati sa Vama na čelu? Da li će to biti igra za gol više, ili ćete biti više orjentisani ka odbrani gola?
Jarni: S obzirom na ove igrače koji su tu i koje moram još upoznati, opet ću biti taj koji voli dominirati na terenu, koji voli držati sve konce u svojim rukama. Dakle, bit će to posjed lopte, orjentacija prema naprijed. Gledajte, možemo mi držati loptu, ali ako ne zabijemo gol, neće biti rezultata. Prema tome, uvijek težimo ka golu više. Ako ti kontroliraš utakmicu, veća je mogućnost da zabiješ gol, jednostavno je.
Radili ste u Hrvatskoj, sad radite u Bosni i Hercegovini. To su dvije reprezentacije koje su izborile plasman na Svjetsko prvenstvo. Da li ove lige mogu proizvoditi igrače za reprezentacije ili se Savezi moraju orjentisati na tzv. strance?
Jarni: Dobro ste rekli, tzv. strance, ali ipak su to momci koji su odavde. Međutim, sigurno je da, kada igraju vani, imaju više iskustva, sazriju mnogo ranije, ali mislim da je ova stvar, što se tiče Akademije, vrlo dobra stvar. Kad se sve to skupi i posloži, mislim da neće biti problema i da će domaći igrači moći konkurirati za svoju reprezentaciju, bez odlaženja vani, ali za to treba dosta vremena. To se ne može ni za tri, ni za četiri, ni za pet godina. Za to treba proći jedan vremenski period, bar 10 godina.
sport.ba @sport.ba
