“Dobar dan, tražim slušni aparat s kojim neću čuti sudijsku zviždaljku”. Otprilike ovako počinje razgovor između Luisa Suareza i uposlenika u trafici za slušne aparate marke “Beter Horen”.
Urugvajcu, rođenom 24. januara 1987. godine u Saltu, navodno su smetala upozorenja sudija nakon kojih su često slijedili kartoni kao kazna za nekorektnu igru. Da, iako je strastven ofanzivac, ovom zločastom dečku nije strano da u stilu neotesanog štopera polomi protivničkog igrača i tako natjera sudiju da prolije tintu po svom žutom ili crvenom kartonu.
Međutim, ni sam Suarez vjerovatno nije razmišljao o tome kako mu upravo reklama za slušne aparate na neki način može poslužiti kao životni moto sastavljen od Merlinovih stihova iz pjesme “Sredinom”.
Ovaj moto pripisujem Suarezu zbog toga što njegova karijera obiluje suspenzijama i kritikama javnosti koje je Urugvajac do sada uspijevao prebroditi.
Sjetite se samo četvrtfinalnog meča između Urugvaja i Gane kad je u posljednjim sekundama produžetka rukama sa gol-linije odbranio udarac Dominica Adiyiaha, čime je pomogao svojoj reprezentaciji da se plasira dalje. Zahvaljujući tom potezu postao je nacionalni heroj, ali i svjetski negativac.
Nedugo nakon toga, u utakmici holandskog prvenstva između njegovog Ajaxa i PSV-a, Luis je iz samo njemu poznatih razloga ugrizao Otmana Bakkala, zbog čega biva suspendiran na sedam utakmica neigranja.
U dresu Liverpoola prašinu je digao rasističkim ispadom prema Patriceu Evri, a kazna je bila osam utakmica neigranja uz naplatu od 40 hiljada funti. Da je sposoban loše učiniti lošijim, dokazao je po povratku kad se odbio rukovati s Evrom, čime je izazvao gnjev i Liverpoolovih navijača.
U meču protiv Evertona prošle sezone, svoj gol proslavio je uklizavajući ispred Davida Moyesa, jer ga je ovaj prije meča prozivao zbog simuliranja. Vrhunac njegovih nestašluka bio je novi ugriz, a nova meta bio je Branislav Ivanović, i Suarez biva kažnjen sa deset utakmica suspenzije. Kasnije, tokom ljeta, tražio je transfer u drugi klub jer Liverpool nije ostvario plasman u Ligu prvaka, ali na nagovor Gerrarda i trenera ekipe ostaje na Anfieldu.
Kad sagledamo sve nabrojano i ono što nije moglo stati u našu kolumnu, uviđamo da je Suarezu zbog neprebrojnih kontroverzi s vremena na vrijeme bio potreban neki aparat koji bi otjerao sve loše zvukove. Morao se boriti protiv svega toga, koračati naprijed i izgarati za svoju veliku ljubav, što je za njega fudbal.
U toj borbi on pobjeđuje. Kao da je sav naboj skupljen zbog brojnih nestašluka čuvao za utakmice nakon posljednje suspenzije. Propustio je prvih pet kola Premiershipa u kojima je Liverpool postigao samo pet golova da bi od njegovog povratka Redsi odigrali još 11 ligaških utakmica i u njima postigli čak 34 gola, od kojih je 17 postigao i 8 asistirao ubojiti Luis Suarez. Već je od navijača izabran za najboljeg igrača Premiershipa u 2013. godini, i, sudeći po formi, uz Cristiana Ronalda ne postoji igrač koji mu može parirati.
Zbog njegovog stila igre, navijači će teško požaliti zbog kupljene karte za utakmicu; naravno, osim u trenucima njegovih nekontroliranih poteza čiji rezultat budu velike suspenzije. Neprestana trka kojom kao da želi pokazati da svaki djelić terena mora pogaziti svojom kopačkom, uz energiju koju pokazuje dok je lopta u njegovom posjedu, i najopasnijim protivnicima izaziva strah u očima. A možda ga je najbolje opisao Arsene Wenger: “Suarez je anđeo koji se ulaskom na teren pretvara u demona.”
sport.ba @sport.ba
