Na mestu gde počiva jedna od najvećih legendi auto-moto sporta, zapisane su reči: 'Ayrton Senna da Silva 21.3.1960 - 1.5.94. Nada pode me separar do amor de Deus.'
“Ništa me ne može odvojiti od ljubavi Boga”. Niti od ljubavi brazilskog naroda.
Odlazak Sene zaustavio je celu naciju, piše "Sport klub". Tadašnji predsednik Brazila Itamar Franko proglasio je trodnevnu žalost u celoj zemlji. Kada je telo legendarnog vozača vraćeno u njegov rodni grad Sao Paulo, njegovi sugrađani formirali su kolonu koja se prostirala od aerodroma “Guaraljos” pa sve do centra grada. Ljudi su bili svuda – na mostovima i trotoarima, vozeći bicikle, automobile, kamione…
Gotovo ceo grad izašao je na ulicu da oda poslednju počast svom heroju. Više od tri miliona ljudi ispratilo je Senu na njegovo poslednje putovanje. Sahranjen je na groblju “Morumbi”. Imao je samo 34 godine.
Njegovu pogibiju nije oplakao samo Brazil, već i čitav svet. Pre nesrećnog događaja na stazi “Imola”, čitavih 20 godina nije se dogodilo da neki vozač izgubi život na stazi.
Ajrton Sena nije postao legenda samo zbog toga što je umro mlad, već i zbog svega onoga što je postigao za života. Svrstavaju ga u odabranu grupu vozača Formule 1 koji su ovaj sport pretvorili u umetnost. On, Šumaher, Fanđo, Džim Klark..
Bio je totalno posvećen, predan, strastven. Bio je sposoban da preuzme samo-kontrolu u trenucima najvećeg stresa. Krasili su ga intuitivni osećaj za vožnju i neverovatno razumevanje mehanike svoga vozila. Vozio je glatko i prefinjeno, ali kada je trebalo, postajao je grub i nemilosrdan.
Sva ta mističnost koja je dovođena u vezu sa njim, bila je posledica njegovog izuzetnog ega. Niko nije znao šta se krije u tom pogledu, iza tamnih braon očiju. Neki u šali kažu, da su vozači Formule 1 imali registarske tablice na svojim bolidima, na njegovoj bi pisalo “EGO 1”.
Kada su ga nakon incidenta sa Alanom Prostom na trci u Suzuki 1990. godine, novinari pitali “Da li misli da je njegov način vožnje ispravan?”, on je samo odgovorio “Ja sam Sena.”
Na vreme je pronašao recept za uspeh u auto-moto sportu. Bio je svestan da će njegov vozački talenat ostati neiskorišćen ako ga ne upari sa najboljim mogućim autom. Zato je stalno menjao timove – Toleman, Lotus, Meklaren, Vilijams…
Statistika kaže: zabeležio je 41 pobedu u Formuli 1 i osvojio 65 pol pozicija. Tri puta je bio šampion, ali utisak je da je sigurno mogao do još jedne, možda čak i dve titule. Iako je u novijoj eri auto-moto sporta postalo veoma bitno da vozači budu što mlađi i fizički spremniji, Sena je sa svoje 34 godine i dalje bio spreman za velika dela.
Ono što ga je takođe proslavilo je i rivalstvo sa još jednim velikanom, Alanom Prostom. Psihološki rat između ova dva vozača-filozofa kulminirao je njihovim beskompromisnim duelima na stazi.
Prošle su skoro dve decenije od njegove smrti. Sve ukazuje na to da je Sena vozio rizično i opasno, i da je bio svestan mogućih posledica. Tog 1. maja 1994. u San Marinu je prekinut život čoveka koji je živeo na ivici. Vod(z)io je život bez pardona. Bez kompromisa. Takav je bio Ajrton Sena