Divno je biti Bosanac u Sent Luisu

Amerika je u novijoj historiji Bosne i Hercegovine ostala upamćena po tome što je u Dejtonu postignut mir 1995. godine. Iz Sjedinjenih Država počinjale su uglavnom sve znajčajnije mirovne i političke inicijative za političku konsolidaciju naše zemlje poslije suludog sukoba i bespoštednog rata radi odbrane od agresije. Ali, mali-veliki grad Sent Luis u državi Misuri, već desetak godina nezvanična američka prijestonica bosanskohercegovačke dijaspore, mogao bi od ponedjeljka biti poznat po tome što je ozvaničio jedan krajnje mirnodopski projekt, nezaustavivi sportsko-pučki trend ujedinjavanja politički podijeljene zemlje. Nezaobilazna strast A sve to preko najvažnije sporedne stvari na svijetu, jednostavno nezaobilazne strasti Bosanaca i Hercegovaca prema nogometu. Fudbal je i ovog puta više od igre. A meč u kojem BiH večeras ukršta sportska koplja s takvom velesilom kakva je Argentina, izazov je za pamćenje. To nije generalna proba samo za bh. nogometaše nego i za navijače Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama i širom Kanade koji uveliko planiraju svoje godišnje odmore za šesti i sedmi mjesec 2014. godine kako bi u Brazilu mogli navijati za svoju Bosnu. Oči i uši svijeta, o čemu, uostalom, svjedoči i interes najuglednijih američkih medija, uključujući i najpoznatiji "The New York Times", uprte su u Sent Luis. A odatle stiže ne samo fudbalska poruka nego i prizor bosanske kulture koja se ovdje ukazuje bez uobičajenih političkih ili uskonacionalnih ograničenja u sada već prepoznatljivom sjaju bh. dresa. Lijepo je danas biti Bosanac u Americi! - Ovo čudo od države loših političara i divnog naroda sigurno neće ujediniti fudbal nego kultura. Ne sumnjam da ćemo otići pod štitom, a vratiti se na štitu, ali ponos je ono što će nam ostati. A to me najviše raduje. Ovo treba doživjeti. Zamislite četiri miliona žena i muškaraca i plus dijaspora koji skupa dišu, a da im ne pada na pamet koje su nacije. Ja sam nepopravljivo zaljubljen u Bosnu - rekao je za "Avaz" poznati bh. pjesnik i pisac Goran Simić, čiju literaturu sada prepoznaju i u Kanadi, gdje sada živi. Onomad je čak i Valentin Incko (Inzko), nakon sjednice u Vijeću sigurnosti UN-a, neformalno s ovim novinarem komentirao kako će narednih dana biti divno boraviti u Sent Luisu i, kako je kazao, biti u ambijentu svih tih predivnih 70.000 bosanskih ljudi, od kojih će nesumnjivo najveća većina njih bodriti svoju zemlju, ovdje, u dalekoj Americi. Hodočašće u Sent Luis - Navijači već stižu. Mi smo sreli grupu s Floride. U istom smo hotelu tako da viđamo igrače. Ljudi već stoje u lobiju hotela i čekaju svoje idole, traže da se slikaju. Policija je tu, vani, a unutra je ona u civilu. Igrači, iako su zauzeti, sa svakim stanu, popričaju nekoliko riječi, slikaju se... Niko na planeti Zemlji ne voli tako svoju reprezentaciju kao mi! - javio je za "Avaz" Eldin Trebinčević iz Njujorka, koji je s grupom navijača već u Sent Luisu. Mnogi se slažu da će ova utakmica biti veliki moralni doprinos svima onima koji već odavno žele da idu brže od zvanične bh., pa i međunarodne politike u BiH, ka ostvarivanju funkcionalne zemlje, jedinstvene u osjećanju da se BiH treba voljeti i poštovati - kao što se s tribina, ovog puta stadiona Buš III - voli, poštuje i skandira nogometnim "Zmajevima". Rezultat, onaj nominalni, skoro da nije važan, jer pobjeda je gotovo sigurno, ako se to već može mjeriti kroz lupu američkih medija, na strani svih Bosanaca i Hercegovaca. Kad nema Mesija, tu su Vedad i ostali Iako je znano da se “najbolji nogometaš na svijetu”, kako to barem tvrde američki sportski novinari, Lajonel Mesi (Lionel Messi), neće večeras (ponedjeljak) pojaviti na travi glavnog stadiona u Sent Luisu, tu je, tvrde Amerikanci, dostojna zamjena: “Ako hoćete da vidite pravu zvijezdu”, pišu američke novine uoči prijateljske utakmice izmdju BiH i Argentine, "onda dođite na tribune Bush stadiona da vidite Vedada Ibiševića. Naravno, i sve ostale izabranike Safeta Sušića!" A sam Ibišević, u koga je ovdje uprta medijska pozornost, jer je upravo u Sent Luisu počeo svoj zvjezdani put u nogometnoj karjeri, ostaje skroman, kao i ostali igrači bh. reprezentacije, premda su mnogi od njih već posebno nogometno poglavlje u svjetskoj enciklopediji fudbala. Umjesto Ibiševića ili Sušića, oglasio se spontano Vedadov trener Majk Tarner (Mike Turner) koji je Ibiševića trenirao u njegovom prvom srednjoškolskom klubu “Roosevelt High School” u Sent Luisu. “Treneri trebaju govoriti svojim mladim klupskim igračima da dođu pogledati ovog igrača (Ibiševića – op.a.), jer on je krenuo upravo onako kako to oni kreću”, izjavio je Tarner za američke medije, ističuči kako je Vedad najkreativniji igrač koga je ikad vidio. Formula za uspjeh Uostalom, BiH je, kažu ostali, i fudbalsko čudo neviđeno. I, što je najvažnije, BiH se definitivno kroz uvaj meč još više ujedinjuje. - Bosanskohercegovačka reprezentacija je napravila ogroman korak ka ujedinjavanju naše zemlje i mislim da je to vidljivo kako u Bosni i Hercegovini, tako i u dijaspori. Svojim zajedničkim zalaganjem reprezentacija je našim ljudima dala konkretne rezultate - kaže za naš list Vlado Sesar, doskorašnji zaposlenik Misije BiH u Ujedinjenim narodima u Njujorku. - Pape nas je odveo u Brazil, ali nas on sam ne može odvesti u Evropsku uniju. Pokazao nam je kako se do uspjeha može doći i iskreno se nadam da će njegovu formulu za uspjeh iskoristiti i naši političari - zaključuje Sesar.