Safet Nadarević, bh. nogometni internacionalac i bivši reprezentativac naše zemlje, trenutno je u rodnoj Krajini. Uživa u porodičnom okruženju u Cazinu i trenira s Jedinstvom iz Bihaća u iščekivanju da uprava ovog kluba sredi neophodne formalnosti za njegov angažmana.
Divna prijateljstva
Kršni Krajišnik, koji je od 3. juna slobodan igrač, odlučio je da pomogne Jedinstvu, svom nekadašnjem klubu u kojem je doživio nogometnu afirmaciju i koji mu je bio odskočna daska u karijeri. Nakon Jedinstva, dvije sezone nastupao je u dresu Sarajeva, tri u Zagrebu te četiri u turskom Eskišehiru. O ovom velikom gradu, krajiški zmaj, kako ga zovu navijači, ima samo riječi hvale.
- Ostala su divna prijateljstva, i danas se posjećujemo - oni meni u Krajinu, ja kod njih u Eskišehir. Tamo ima naših ljudi čije su porodice još prije stotinu i više godina došle iz Bosne. Nije meni nigdje bilo loše, jer je uz mene bila moja porodica. Svi smo mi zajedno već godinama “kuća putujuća”. Gdje idem ja, tu su i moja supruga Sadeta, 10-godišnji sin Ismir, koji je rođen u Bihaću dok sam igrao u Jedinstvu, osmogodišnji Adi, rođen u Sarajevu, i moja Turkinja i mezimica, dvogodišnja Ajla – govori Nadarević.
Kratkotrajni dolazak u Bihać stavio je ispred angažmana u Iranu, koji je bio već dogovorio, ali je presudila želja da pomogne svom nekadašnjem klubu.
- Meni je ovdje super, dužan sam to Bihaću i Krajini. Kada sam stigao na stadion Pod Borikom na posljednjoj utakmici Jedinstva i čuo ovacije navijača i skandiranje mog imena, osjećao sam se predivno. Meni je sada cilj trenirati i igrati ovu polusezonu, a na proljeće ću vidjeti. U svakom slučaju, Jedinstvu ću se svakako odužiti iako nisam vezan nikakvim papirom, pri tome mislim na finansijsko obeštećenje. Krajina treba i mora da ima jednog stabilnog premijerligaša – konstatira Nadarević.
Na koncu, poručuje da je uvjeren da će naša nogometna selekcija, koju uspješno vodi Safet Sušić, sigurno u Brazil te otkriva kako ne gleda utakmice “Zmajeva”.
Drži im fige
- To je jače od mene. Znam da sam još mogao igrati za reprezentaciju, ali to nije tema. Uglavnom, navijam za Džeku i drugove, a rezultat saznam nakon utakmice - kaže Nadarević.
Redovno se čuje sa sedam-osam reprezentativaca s kojima je igrao do 2011. godine, prije svih sa Ibričićem, Rahimićem, Mujdžom, i drži im fige da uspiju u dvije posljednje utakmice protiv Lihtenštajna i Litvanije.
Turska mi je druga domovina
Nadarević u Cazinu pravi još jednu kuću u iščekivanju da mu otac za nepune dvije godine dođe iz Slovenije i konačno uživa u penzionerskim danima. Karijeru će, najvjerovatnije nastaviti u Turskoj, koja je ostavila snažan pečat na njega i porodicu.
- Za pola godine steći ću uvjete da dobijem turski pasoš. Želio bih da mi djeca nastave školovanje u ovoj zemlji, koja mi je druga domovina. Što se tiče Krajine, mog Cazina i Bosne, avioni su čudo - za nekoliko sati mogu iz Istanbula doći na kafu u bihaćki "River" ili "Bondeno" - kaže kroz smijeh Safet.
sport.ba @sport.ba
