Odluka o proširenju Europskog prvenstva u nogometu na 24 ekipe može se pozdraviti samo ako, prateći nogometne trendove, dođemo do zaključka kako europski nogomet raste poput gljive.
Čini se da smo se, ni ne znajući, finalnom utakmicom posljednjeg EURO-a u Kijevu oprostili od vjerojatno idealnog formata europskih nogometnih smotri.
Nakon što je 1980. završnica povećana na osam sudionika, pa 1996. na 16 za tri godine, na EURO u Francusku putovat će gotovo pola kontinenta - točnije 24 momčadi od 54 članice UEFA-e i kreće sustav čije evidentne manjkavosti vide i u Nyonu, ali planove ne mijenjaju. Zašto? Kako će uvijek na 100 popularnih pitanja 99 točnih odgovora glasiti - novac, niti u ovom slučaju ne treba se puno micati od ove polazne točke. Slika će se već sama uokviriti.
UEFA je ovom široko kritiziranom odlukom otvorila niz pitanja. Pozitivnih aspekata koji se nude kroz analize sigurno ima, ali nekako se čine autsajderima u borbi s aspektima koje u nogometnoj asocijaciji Europe ne spominju. I s onima koje će tek ugledati svjetlost dana, a mogu se očekivati u tvornici nogometnih čuda iz Nyona, koja je zapravo ništa doli tiskara vrijednih novčanica i trezor zlata.
Idealan 'format 16'
Od kada je 1996. na EURO-u u Engleskoj uveden format sa 16 momčadi od sedam najjačih sastava na kontinentu (Španjolci, Nijemci, Talijani, Francuzi, Nizozemci, Englezi i Portugalci) samo je Engleska propustila jedno natjecanje kada ih je 2007. Hrvatska šokirala na Wembleyju. Ostali su savršeno redovni, a sada je u proširenom obujmu takva mogućnost gotovo automatska. 'Ajmo reći da će pozitivan aspekt biti izravna uključenost najvećeg broja navijača, točnije nogometnih potrošača.
Ova odluka može se pozdraviti i ako, prateći nogometne trendove, dođemo do mogućeg zaključka kako europski nogomet raste poput gljive. Tada bi mu turnir od 16 zemalja uskoro postao "pretijesan". Primjeri Austrije ili Armenije, pa i BiH (koja nije novost ali je osvježenje), sugeriraju da broj atraktivnih selekcija raste, no još je uvijek muka nabrojiti 24 ozbiljne europske reprezentacije. E sada, za proširiti popis pozitivnih aspekata, ako izuzmemo financijsku dobit koju će dijeliti UEFA i njezini suradnici, treba biti prilično kreativan. Kasnije, pod možda, u sustavu kvalifikacija za EURO.
Primjeri Austrije ili Armenije, pa i BiH, sugeriraju da broj atraktivnih selekcija raste, no još je uvijek muka nabrojiti 24 ozbiljne europske reprezentacije.
S druge strane osnovna negativnost je esencijalna. Sportska. Turnir od 16 momčadi optimalan je obzirom na sadašnji stupanj razvoja europskog nogometa i piramidalan je. Uredan. U svakoj fazi ispada polovina sastava i gotovo da nema utakmica koje nikome ništa ne znače. Danas je biti dijelom EURO-a prestiž, a ta će magija širenjem turnira uvenuti.
Novi sustav igrat će se u šest skupina po četiri protivnika gdje će dalje ići i četiri trećeplasirane momčadi. Smanjit će se kvaliteta natjecanja koje je do sada bilo prilično elitno, a kolo uoči kraja pola izbornika će imati kalkulatore u rukama i, obzirom na učinke, sastavljati popis preumornih zvijezda koje će odmarati za osminu finala. Dovoljno je bilo pratiti nedavni Eurobasket da se vidi kakva se sve čuda događaju kada netko ima komfornu situaciju na ljestvici. UEFA je tako odabrala i s nuspojavama svog proizvoda morat će se znati nositi. Treće kolo moglo bi biti puno 'velikih iznenađenja'.
Platinijev domoljubni EURO
Platini je ovaj sustav odlučio uvesti baš na natjecanju koje je domoljubno poslao u svoju Francusku. Možda ga ojađeni Turci nakon izbora nisu dobro razumjeli, ali on im je prilično jasno poručio da će EURO dobiti kada će imati svog čovjeka na čelu organizacije kojom sada predsjeda ON. (Nije baš jasno zašto se onda troše pusti milijuni na kampanje i promociju. Treba odmah na startu pošteno reći ljudima da ne ulaze u bitku jer tamo imaju šanse kao polupijana Čehinja među makarskim "galebovima".)
Dakle, EURO je završio eto baš u Francuskoj i baš na tom natjecanju zbog glomaznog formata više nije dovoljno osam stadiona domaćina već ih je potrebno 10.
Cijela država će pjevati Marseljezu, a novci će se preliti privatnicima. Zvuči poznato? Nama u Hrvatskoj svakako pri pogledu na velebne, danas uglavnom puste dvorane.
U vrijeme ove vječne krize nije ljudima lako objasniti da će se potrošiti planiranih 1,7 milijardi eura na stadione, ali kada dobijete EURO, to više nije pitanje, nego nužnost. Malo iz fondova EU, malo više iz proračuna (Stadion svjetla u Lyon bi trebao biti financiran isključivo iz privatnih izvora) i eto još ljepšeg ruha za stadione čiji klubovi polako, ali sigurno prelaze u privatno vlasništvo. Cijela država će pjevati Marseljezu, a novci će se preliti privatnicima. Zvuči poznato? Nama u Hrvatskoj svakako pri pogledu na velebne, danas uglavnom puste dvorane.
Nemojmo zaboraviti da svijet neće stati 2016. godine. Još četiri i doći će novi EURO, opet sasvim drugačiji. Platini i njegovi financijeri osmislili su još moderniji i napredniji model po kojemu će sahraniti klasičan sustav završnice i utakmice raspršiti po cijelom kontinentu. Duboko vjerujem da je upravo turnir 2020. razlog zašto se uvodi ovo pravilo, jer sustav s 24 momčadi broj utakmica povećava s 31 na 51 (bez moguće utakmice za treće mjesto).
Povećanje broja utakmica
Od 2020. svaka će utakmica biti zaseban financijski projekt i povećanje od 65 posto utakmica nudi prilično jednostavnu računicu. Uz to, svaki savez u Europi dobivanje makar i najzabačenije utakmice EURO-a prikazuje kao pitanje prestiža i znat će privilegiju honorirati na sljedećim izborima, kandidirao se monsieur Platini za čelnika asocijacije UEFA ili one pod skraćenicom FIFA.
Da se razumijemo, UEFA i FIFA su još uvijek "mile majke" u odnosu na košarkašku asocijaciju FIBA, koja otvoreno milijunski naplaćuje pozivnice za košarkaško Svjetsko prvenstvo. No, ovaj potez UEFA-e Euro je doveo na prekretnicu. Sustav 24 nije prirodno rješenje i osuđen je na novu promjenu, vrijeme će pokazati je li to povratak na 16 ili dodatno povećanje na 32 momčadi. Odlučit će, naravno, odnos prihoda i rashoda, a slušat ćemo argumente omotane u celofan sportskih motiva.
Koga bi začudilo da već 2020. imamo turnir od 32 reprezentacije i da umjesto planirane 51 utakmice UEFA-ini službenici prepišu sustav modernih mundijala i organiziraju 63 utakmice. Više država domaćina, više zadovoljnih saveza i glasova na idućim izborima, više prodanih ulaznica, više moderniziranih stadiona i bolje pozicije za privlačenje nogometnih investicija, više svega. Osim kvalitete.
Problem neutralnog terena
Što se tiče koncepta zamišljenog za EURO 2020. još nije krenula polemika o jednom prevažnom aspektu. Kako će se rasporediti domaćinstva? Koliko će dvoboja biti na neutralnom terenu, a tko će biti domaćin, kome i u kojim utakmicama? Varijable su bezbrojne i mogu itekako utjecati na regularnost natjecanja. Primjer: Skupina F – Italija, Engleska, Austrija, Estonija. Ako će Talijani ugostiti Austrijance, Englezi Talijane, a Engleska i Austrija budu igrali na neutralnom terenu, sve će na papiru izgledati čisto, a Austrija će biti u podređenom položaju. Ako vjerujemo u poštenje UEFA-inih "spin doctora" nemojmo se zamarati ovim detaljem. Ako smo skeptični briga je osnovana, jer od četvrtfinala do završnice će se igrati samo u najbogatijim gradovima, a prihod raste ako su uključene i zemlje domaćini.
Postavit će se i pitanje broja utakmica, ali taj će se problem lako amortizirati. Najbolji igrači na velika natjecanja dolaze uglavnom poluozlijeđeni od ubitačno napornih klupskih sezona i jedna utakmica više na turniru zvuči kao dodatan napor, ali ona će vrlo vjerojatno biti nadoknađena manjim brojem kvalifikacijskih utakmica.
UEFA još nije objavila sustav kvalifikacija za idući EURO, a ždrijeb je u veljači iduće godine. Do tada će se vjerojatno povećati broj skupina i smanjiti broj reprezentativnih utakmica unutar klupskih sezona. Klasični 'win-win' s vrlo elegantnim rješenjem. Za očekivati je da će to pitanje biti jedno od najeksponiranijih, jer je i najlakše za riješiti.
Pitanje sportske kvalitete i (počevši sa 2020.) korektnog rasporeda domaćinstava diljem Europe UEFA će baciti u domenu špekulacija i zlih jezika… Mundijal s 24 sastava doživio je četiri izdanja do redizajna. Teško da je pred EURO-om istog formata dulji vijek trajanja.
sport.ba @sport.ba
