Uz zadovoljstvo zbog pobjede na startu Lige prvaka i pohvala Wayneu Rooneyu, koji je opet „onaj dobri stari“, kroz tekstove o utakmici provlači se i vidljivo nezadovoljstvo komentatora zbog prilično brojnih praznih sjedalica na stadionu.
Naime, nije riječ o „tu i tamo“ ponekom mjestu na kojem nije bilo pripadajućeg gledatelja, već o čitavim „otočićima“, ponegdje i „otocima“ praznih crvenih sjedalica na Old Traffordu. Komentator Daily Maila John Edwards kritičan je prema onima koji nisu došli.
"Zar start Lige prvaka i prvi nastup u početnom sastavu Marouana Fellainija, nisu dovoljno dobra pozivnica?".
Osim toga, igranje pred rasprodanim tribinama je image Manchester Uniteda, građen godinama. Nije lako prihvatiti da se taj image narušava.
E sad, može se kolegi Edwardsu uzvratiti kako je lako mudrovati o (ne)dolasku na stadion i kupovini ulaznica, kada on vjerojatno ima godišnju akreditaciju i ne mora posezati u novčanik. No, nije Edwards problem. U Engleskoj je u posljednje vrijeme prisutno glasno negodovanje navijača zbog cijena ulaznica.
Navijači smatraju da je teret vraćanja dugova i financiranja unosnih nogometaških ugovora u najvećoj mjeri prebačen na njih. Nekoć je u ponudi bilo ulaznica, cijenom prilagođenih, svim slojevima društva. Sada ih sebi sve manje može priuštiti i srednji sloj.
Većina komentatora ipak smatra (ili se nada?) da je ovo prolazna, izolirana pojava, uvjetovana relativnom neatraktivnošću Leverkusena za englesku publiku.
Umjesto kišne sjevernoengleske večeri i gledanja uživo „tamo nekih Nijemaca“, Unitedova publika izabrala je prijenose u kućnoj ili pub atmosferi i oštrila se za gradski derbi koji se igra sljedeće nedjelje. City je domaćin, a s praznim sjedalicama vjerojatno neće biti nikakvih problema.
sport.ba @sport.ba
