Mali, kako se zoveš? Raul senor. Raul Gonzalez Blanco

Ljeto. Madrid. Na desetine dječaka trči terenima La Fabrice, juniorske akademije Real Madrida. Nakon čudne odluke predsjednika Atletico Madrida Jesusa Gila da zatvori juniorski pogon Jorgandžija, na probu u akademiju Reala stigli su dječaci iz crveno-bijele polovine Madrida. Jedan od trenera u La Fabrici Sebastián Parrilla zapazio je jednog od mnogih dječaka koji su tog popodneva stigli iz Atletico Madrida. [egida] Sinoć smo po posljednji put mogli gledati ovog velikog igrača na terenu, a možemo biti sretni jer smo živjeli u vremenu Raula Gonzaleza [/egida]

Rekao je svom pomoćniku: Ovaj mali je strašan, pusti ga još malo... Nešto kasnije, zovnuo ga je sebi. "Kako se zoveš mali?", upitao je. "Raul senor. Raul Gonzalez Blanco". Tako je mogla početi najljepša priča u istoriji najtrofejnijeg kluba svih vremena. U Realu jednostavno sebi nisu mogli dopustiti da naprave istu grešku kao Atletico. Ovakav dragulj nije mogao proći nezapaženo i Raul je odmah dobio priliku.

Profesionalnu karijeru je počeo samo dvije godine nakon što je primljen u La Fabricu, u sezoni 1994/1995. Sa 17 godina i 124 dana postao je drugi najmlađi fudbaler u istoriji Reala koji je debitovao za ovu ekipu u jednoj službenoj utakmici. U svojoj debitantskoj sezoni odigrao je 28 utakmica u kojima je postigao devet golova. Tada, međutim, malo ko je mogao vjerovati kakva je karijera na pomolu. Nećemo pretjerati ako kažemo kako je Raul Gonzalez imao jednu od najboljih, najvećih karijera u svijetu modernog fudbala. Kada je 2010. godine, pod pritiskom sadašnjeg predsjednika Reala Florentina Pereza napustio Madrid, držao je sve važnije rekorde Kraljevskog kluba.

Za 16 sezona u Realu postigao je 323 gola i najbolji je strijelac ove ekipe u njenoj istoriji. Niko u istoriji nije odigrao više utakmica Real od njega, čak 741 put je nosio dres Kraljevskog kluba. Sa Realom je osvojio šest naslova prvaka Španije, tri titule Lige prvaka, četiri Superkupa Španije, jedan UEFA Superkup i dva Interkontinentalna kupa. Također je najbolji strijelac u istoriji Lige prvaka i drugi po broju odigranih utakmica, iza Ryana Giggsa. Iako je bio (i ostao) zvijezda svjetskog glasa, za Raula se nikada nisu vezali skandali, na terenu ili van njega. "Uvijek sam bio porodičan čovjek. Tako sam odgojen. Nikada me nije privlačio alkohol i noćni klubovi. Uživam provoditi vrijeme sa svojom porodicom, djecom i ženom", priča Raul.

Koliko mu znači porodica, Raul je pokazivao kada je nakon svakog postignutog gola proslavljao tako što je ljubio prst na kojem se nalazi burma, pozdravljajući tako svoju suprugu i djecu. Oprostio se tamo gdje je sve i počelo, na Santiago Bernabeu. Iako ga se Real odrekao, on se nikad nije odrekao Reala. Kada je otišao iz Reala u Schalke, u Gelsenkirchenu je za samo dvije sezone postao ikona kluba. Schalke je umirovio dres sa brojem "7", te mu ponudio ulogu ambasadora kluba. Real se toga nije sjetio, iako je Raul zaslužio da se stadion Santiago Bernabeu preimenuje u Estadio de Raul Gonzalez. Sinoć smo po posljednji put mogli gledati ovog velikog igrača na terenu, a možemo biti sretni jer smo živjeli u vremenu Raula Gonzaleza...