Prvo je došao rat. Dug i krvav. Nakon toga, Bosna i Hercegovina se u Daytonu de facto razdijelila, na dva entiteta. Onda je došla kriza. Besparica i nezaposlenost.
[egida]
U sivilu svakodnevnice, Edin Džeko, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Asmir Begović, Emir Spahić i društvo ispušni su ventil, najpozitivnija stvar koja se dešava u životima Bosanaca i Hercegovaca.
[/egida]
Sa gotovo polovinom stanovništva koje je nezaposleno, u zemlji nije ni čudno da se Bosna i Hercegovina smatra jednom od najsiromašnijih evropskih zemalja.
A onda? Onda je sve ostalo isto, barem kada su ekonomija i politika u pitanju. Ali, nešto je ipak drugačije.
[anter]
Problemi? Nema problema!
Kada igra fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine zaboravimo na nezaposlenost, korupciju, Dodika, Gras, štrajkove, političare, podjele, Sejdića i Fincija, plate zastupnika i parlamentaraca, huligane, kriminalce, rupe na putevima i šahtove na cestama, ne smeta nam ni signal javnih emitera (koji kao da dolazi iz prošlosti, iz 50-tih godina prošlog vijeka). Sve, ali baš sve je u znaku Zmajeva. [/anter]
Vjerovatno ne postoji niti jedna nacionalna fudbalska reprezentacija u svijetu koja toliko znači ljudima kao što je to slučaj sa Bosnom i Hercegovinom.
U sivilu svakodnevnice, Edin Džeko, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović, Vedad Ibišević, Asmir Begović, Emir Spahić i društvo ispušni su ventil, najpozitivnija stvar koja se dešava u životima Bosanaca i Hercegovaca.
Koliko fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine znači ovom narodu najbolje se vidi na ulicama na dan utakmice. Sve je u bojama BiH, na sve strane se prodaju zastave, a svaki druga osoba koju taj dan sretnete na ulici nosi dres na sebi.
Kada je privrženost reprezentaciji u pitanju, ništa drugačija situacija nije ni kod Bosanaca i Hercegovaca koji žive u inostranstvu. Njima je reprezentacija, što je donekle razlika u odnosu na ove "domaće", sredstvo identifikacije sa domovinom i pokazivanja patriotizma.
Pa, treba samo vidjeti kako izgleda Lisabon, Atlanta, Paris, Dublin, Stockholm ili Atina kada u njima gostuje reprezentacija BiH. Niti jedna reprezentacija na svijetu nema tako vjerne navijače kao Bosna i Hercegovina, osim možda Britanaca, Škotske i Engleske. Nema stadiona na svijetu, gdje su gostovali Zmajevi, a da na tribinama nisu bili naši navijači i zastave.
Mislim da nema Bosanca i Hercegovca koji ne mrzi riječ baraž. Stvarno, dosta je bilo baraža.
Niko se ne raduje i niko ne tuguje kao Bosanci i Hercegovci kada je njihova reprezentacija u pitanju. Eventualni plasman na Svjetsko fudbalsko prvenstvo, koje će se naredne godine održati u Brazilu bio bi kruna, vrh, svjetlo na kraju tunela. Taj dan kada se obezbijedi, a svi se nadamo da hoće, plasman u Brazil, u Bosni i Hercegovini će se slaviti kao državni praznik.
Bosna i Hercegovina živi za svoju reprezentaciju.
sport.ba @sport.ba
