Nogometna reprezentacije BiH odigrala je sinoć prijateljsku utakmicu sa Sjedinjenim Američkim Državama na Koševu.
Gledatelji, kako oni na stadionu, tako i oni pored malih ekrana vidjeli su čak sedam golova. Od toga četiri u našoj i tri u mreži Amerikanaca.
Vodili smo 2:0, a na kraju izgubili 3-4. Pa, dobro, prijateljska je, reći svi. Pa i oni najviše razočarani sinošnjim porazom.
Oni vječni optimisti, opet, kažu kao i selektor Safet Sušić, nije ni poraz loš, da nas spusti na zemlju. Da se presaberemo do dvomeča sa Slovacima. Dvomeča u kojem, ako želimo u Brazil, vjerovatno jednu utakmicu moramo riješiti u svoju korist.
I, ima osnova i priče u izjavi selektora. Neka, nije ovaj poraz tako strašan i bitan. Da se spustimo malo na zemlju. Ponijelo nas je.
Samo nije dobar način na koji smo izgubili.
Zabili smo tri, a primili četiri. Sa svih sedam golova u direktnoj su vezi naša tri igrača. Emir Spahić, Zvjezdan Misimović i Edin Džeko. Ta činjenica, posebno zbog prve dvojice spomenutih, nažalost, tjera nam strah u kosti.
Izlaskom Spahića postalo je jasno da nemamo ni blizu kavlitetnu zamjenu za njega. Jozy Altidore se proslavio njegovim izlaskom. Možete da ga volite ili ne, Spahić je nezamjenjiv!
Vodili smo 2:0. Oba puta Miske je bio taj kod kojeg je bila lopta prije nego je egzekutor (prvo Džeko, pa Ibišević) tresao mrežu Amerikanaca. Debeo je, nije debeo, ovakav je, onakav je i gori je... Ma kakav god da je najbolji je, nezamjenjiv je!
Do dvomeča sa Slovacima ostalo je još oko mjesec dana. U tih 30-tak dana, Sušić, htio ili ne, malo toga može promjeniti, posebno kada su kvalitetne alternative s klupe u pitanju. To mu je, što mu je.
Jedino što Sušić može, a i mi zajedno s njim, je moliti se Bogu da Spahić i Misimović zdravi dočekaju Slovake.