Osim nije bio korektan prema meni

Malo je igrača sa ovih prostora koji su u zlatno doba italijanskog fudbala igrali u Seriji A. U vrijeme kada su Calcio igrale planetarne zvijezde, poput Maradone, Carece, Baggia... Haris Škoro fudbalsku je abecedu savladao u vogošćanskom Unisu, potom svratio do Koševa, pa nastavio u visočkoj Bosni. I onda, kao gotov igrač tadašnje Republičke lige stigao na Grbavicu, piše Avazov Sport. Željo je u to vrijeme igrao "atomski" fudbal. Ivica Osim je stvarao novu generaciju, pojačanu sa svih strana, mahom igračima iz provincije; od Foče, Skugrića, Kiseljaka... Škoro je u to vrijeme bio jedan od najboljih ofanzivaca; ni napadač ni veznjak. I danas se takvi igrači tretiraju kao polivalentni, spretni, uspješni kao veznjaci, krila, centarfori... Karijera ga je potom odvela do Ćirinog Dinama, potom Torina, a posljednje ozbiljne utakmice odigrao je u Zurichu. Kasnije, za potrebe reprezentacije BiH, pristao je održavati formu u jednom švicarskom trećeligašu, sa ciljem da se odazove selektorima A tima koji je bio u fazi stvaranja i igrao utakmice u humanitarne i promotivne svrhe u Bologni, Genku, San Sebastianu, Dusseldorfu skupa sa Baždarevićem, Sliškovićem, Baljićem, rahmetli Katanom... Haris je igrao za jugoslovensku i bh. reprezentaciju. Poslije skoro pa impresivne karijere, Škoro je danas podalje od medijske pažnje. Živi na relaciji Zurich - Sarajevo i povremeno radi u privatnoj fudbalskoj školi. Na odmoru u Sarajevu, prilikom posjete redakciji "Sporta", Haris nam je ispričao svoju životnu priču. - Kao pionir i junior, igrao sam u Unisu a Sarajevo me je "pikiralo" u to vrijeme. Igrao sam na dva turnira kao neko pojačanje, nisam nikad prešao zvanično, ali su me vodili na Kvarnersku rivijeru. Sa 16 godina sam debitovao za Unis ali bilo mi je još rano da pređem u veći klub, jer ne bih dobio ništa od ugovora - prisjeća se Škoro. Ko je bolji trener, Ivica Osim ili Ćiro Blažević? - Gdje nađe to pitanje, ha, ha? U svakom slučaju, obojica su veliki stručnjaci. Ali su jako različiti. Izvanredni su treneri i nije na meni da ja određujem ko je bolji. Može mi jedan biti simpatičniji ili da imam više afiniteta prema drugom, ali stvarno su obojica veliki treneri na svoj način. Švabo na svoju filozofiju fudbala, postavljanje igre, postavljanje ekipe, traženja da mu ekipa uvijek igra dobro i tako dalje, a Ćiro opet na svoj drugi način. Motivacijski? - Ćiro je najveći motivator što postoji, a u fudbalu je motivacija jako bitna. Uzmi deset najboljih trenera na svijetu, Mourinha, Capella, Beniteza, Ancelottija....daj im jednu ekipu i svi će je oni isto sastaviti. I mi ćemo ovdje svi isto sastaviti reprezentaciju Bosne i Hercegovine, možda ćemo se razlikovati u jednom ili dva igrača. Nema tu nekih oscilacija, svi ćemo staviti Džeku naprijed, Misimovića iza, Spahića nazad...Stvar je u tome da se motiviše ekipa i napravi grupa koja će davati rezultat. To Ćiro radi izvanredno. Sjetite se šta sam rekao prije nego što je došao u BiH. Došao je i napravio rezultat. Neki su se smijali kada je za Džeku tvrdio da će biti zvijezda? - Ćiro je uz sve i iznadprosječno inteligentan čovjek. U fudbalu je 30, 40 godina i ima veliko iskustvo. Zna fudbal, ali ima i te dodatne folove, zna "napucati", motivisati i onda mu igrači pruže maksimum. To je njegova snaga. Fudbalski gledano, ipak Osim... - Znate šta, Ćiro je treći na svijetu! S tim da mu je bek zabio dva gola u polufinalu Svjetskog prvenstva. Thuram mu je zabio jedan lijevom, drugi desnom i nikad u životu više nije dao gol. Hrvatska je bila na korak od finala, Ćiro je treći. Osvojio je prvenstvo s Dinamom. Možda mi volimo više Švabu, jer je on naš, naravno, i veliki je trener, međutim... Čitali smo da navodno Osim nije bio korektan prema vama kad je bila u pitanju reprezentacija? - Pa, nije bio. Mislim, proš'o voz. Ne želim više da otvaram te teme, to je bilo prije 30 godina, šta je bilo, bilo je. Ali, objektivno, ja sam tada trebao da budem na Svjetskom prvenstvu u italiji. Mene su i "odštampali" na sličicama, kao da sam igrao. Eno sličice moje sa Svjetskog prvenstva, kao da sam igrao, a ja nisam bio tamo. Ali, nije bilo razloga da ne igram. Nikakvog razloga. Možda vas je bilo previše iz Želje u reprezentaciji? - Nije to, bilo je malo neke sujete. Neki sitni konflikt na nekom sastanku, na jednoj utakmici mjesec-dva ranije i mislim da me je to koštalo. Bilo je to u Irskoj, na jednom sastanku i on je to meni zapamtio i tako je i ostalo. Ne bih da potežem to pitanje. Bez obzira na to, Osimu su zamjerali da previše "gura" igrače iz bh. klubova? - Tačno je to. Nikad nije igralo više igrača u reprezentaciji kao u Švabino vrijeme. U jednom momentu nas je bilo sedam-osam. Jozić, Hadžibegić, Baždarević, Baljić, Mihajlović, Šabanadžović, ja, pa iz Veleža Tuce i Kajtaz. A, do tog perioda bilo je samo par igrača, Sušić, Šljivo. Gro reprezentacije činili su uvijek igrači iz Zvezde, Partizana, Hajduka, Dinama i još poneko iz manjih klubova.