Zašto ja više neću navijati za Čilića: Mora biti faca i priznati

Kad sin ispadne potpuna budala, onda ga jedino mater može spasiti. Tako je i u slučaju Marina Čilića, za čiji je slučaj pada na doping-testu odgovorna navodno - majka Koviljka. Sinu ponestalo glukoze i što će drugo nego poslati mater u dućan. A ona nije čitala što piše sitnim slovima, čega tu još ima osim običnog šećera i eto ti problema: siroti Marin tresnuo je na doping-kontroli! Ovo, mora se priznati, spada u sam vrh debilnih objašnjenja kad se padne na doping-testu. Nedavno je biciklist Alberto Contador tvrdio da se najeo govedine kojoj su, za života, ubrizgavali nekakav klenbuterol, a on se valjda natukao krvavih bifteka do te mjere da je ispao pozitivan. Moj osobni favorit možda je Frank Vandenbroucke, opet biciklist. Taj je tvrdio da su mu našli klenbuterol jer ga ima u preparatu protiv astme od kojeg boluje njegov pas (?!). A pas ga je valjda lizao po faci, što li već. Urnebesno! Uglavnom, od Contadora do Vandenbrouckea ili Marina Čilića, svima je zajedničko da - nitko nije znao što uzima. I svi su nevini. Neki okrive životinje, goveda ili pse, drugi roditelje. Čilića treba kazniti prije svega zato što je lagao, zato što je klince koji navijaju za njega i koji su čekali njegov meč protiv De Scheppera u Wimbledonu mjesecima pustio da vjeruju kako nije mogao igrati zbog ozljede koljena. On je mogao greškom uzeti nedopuštena sredstva, to se svakom može dogoditi. No mogao je biti muškarac i javno reći: “Ljudi, zasrao sam!”. Ali svjesno ispasti lažljivac... Bojim se da Marin Čilić zbog toga ima nekoliko navijača manje. Nas nekoliko desetaka tisuća.