Prolazi polovina oktobra, a Partizan je doživio šesti poraz u 11 utakmica Superlige. Crno-bijeli su na, blago rečeno, nezadovoljavajućem 10. mjestu tabele, i za to nema opravdanja. Kad se sabere sve od početka mandata Saše Ilića, utakmica u nedjelju uvečer u Pančevu i poraz od odličnog Železničara (1:0) najmanji je problem. Partizan je izgledao bolje nego u pobjedi protiv Novog Pazara, a Ilić je bio zadovoljan igrom ekipe, naročito disciplinom, zalaganjem i stvorenim šansama. Ali to je i glavni problem: poraza je u Humskoj previše za tako kratko vrijeme, a navijačima je teško da to prihvate. Rezultat je mjerilo svega, što Ilić zna bolje od bilo koga, bez obzira na kompleksnu situaciju u klubu.
Navijačima ne znači ništa što su igrači bili disciplinovaniji i više ličili na tim kad na semaforu piše 1:0 za protivnika. Ilić se ljutio na sudijske kriterijume, a može se dosta pričati o tome šta bi bilo da je Partizanu dosuđen penal ili da nije pokazan crveni karton lijevom beku Mariju Jurčeviću, prestrogo dosuđen nakon gledanja VAR-a. Ipak, gleda se šira slika. Partizan od aprila ne može da veže dvije pobjede u domaćem prvenstvu i izgubio je sve utakmice protiv pet najbolje plasiranih ekipa: kod kuće od Vojvodine, IMT-a i Radničkog 1923, a u gostima od Crvene zvezde i Železničara. Svega tri pobjede u 11 mečeva poražavajuće je za klub Partizanovog renomea, a Železničaru treba odati priznanje za novi trijumf i partije pod vođstvom Radomira Kokovića.
Crno-bijeli će biti domaćini tri puta u naredna četiri kola, pa bi razočaranim navijačima, koji su poslije meča u Pančevu pjevali „Partizane, šutni bar na gol“, konačno mogli priuštiti dvije uzastopne pobjede protiv Zemuna i Mačve u Humskoj početkom novembra. To bi bio korak naprijed, bez ironije i dodatne kritike.
sport.ba @sport.ba
