sport.ba @sport.ba
Godinama je Premier liga imala jasno definisanu „veliku šestorku“, koju su činili Arsenal, Chelsea, Liverpool, Manchester City, Manchester United i Tottenham Hotspur, piše BBC.
To nisu bili samo klubovi koji su često dominirali na vrhu tabele već i oni s najvećom bazom navijača, najvećom finansijskom moći i uglavnom najboljim rezultatima u ligi.
Međutim, posljednjih sezona to više nije slučaj.
U proteklih nekoliko godina Tottenham i Manchester United našli su se u borbi za opstanak u ligi, dok su se klubovi poput Aston Ville, Brentforda i Brightona borili za vrh tabele.
U međuvremenu, Manchester City, dominantna ekipa engleskog elitnog ranga tokom protekle decenije, suočava se s periodom neizvjesnosti nakon što je klub nedavno proglašen krivim za kršenje finansijskih pravila tokom devetogodišnjeg perioda.
„Velika šestorka“ i dalje postoji u finansijskom smislu, jer se City, Arsenal, Manchester United, Liverpool, Tottenham i Chelsea nalaze među deset klubova s najvećim prihodima u svjetskom fudbalu.
Ali da li je došlo do kraja ere tradicionalne „velike šestorke“ na terenu?
Od Leicesterove bajke do nedavnih problema
Jedna od najnezaboravnijih priča u eri Premier lige jeste kako je Leicester City iznenadio sve i osvojio titulu u sezoni 2015/16.
Ta priča oduševila je fudbalske navijače širom svijeta jer se činilo da je gotovo nemoguće da neki klub izvan „velike šestorke“ uopće dođe blizu osvajanja titule.
Ipak, činilo se da će to ostati izolovan slučaj, jer je „velika šestorka“ u naredne tri sezone ponovo zauzela vodeće pozicije.
Štaviše, razlika između tih klubova i ostalih bila je veća nego ikada. Najmanja bodovna razlika između šestog i sedmog mjesta tokom te tri sezone iznosila je osam bodova.
Između sezona 2010/11. i 2018/19. takozvana „velika šestorka“ pet puta je zauzela prvih šest mjesta. Dva puta klubovi iz ove grupe završili su među prvih sedam, a jednom među prvih osam.
Međutim, nakon toga stvari su se promijenile.
U samo jednoj od posljednjih šest sezona svih šest klubova završilo je među prvih šest. U međuvremenu su se na tim pozicijama našli i Aston Villa, Newcastle i Brighton.
Tottenham se posebno mučio, završivši na samo jednom mjestu iznad zone ispadanja u svakoj od prethodne dvije sezone. Trenutno se nalazi na drugom mjestu odozdo, s tri boda, nakon što nije uspio pobijediti ni u jednoj od prvih šest utakmica.
Ove sezone, iako je još rano za konačne zaključke, Manchester United zauzima 13. mjesto, a Liverpool deveto. Od sezone 2021/22. Chelsea i Manchester United dva puta su završili izvan prvih šest, dok je Tottenham to učinio tri puta, od čega je dvije sezone završio na 17. mjestu.
U posljednje tri godine pet od šest najboljih pozicija pripalo je klubovima koji ne pripadaju tradicionalnoj „velikoj šestorki“ — isto koliko i tokom prethodnih osam godina zajedno.
Jedan od razloga zbog kojih je njihova zajednička dominacija oslabila jeste to što su drugi klubovi smanjili finansijski zaostatak.
Newcastle je dobar primjer za to, nakon što je 2021. godine preuzet u poslu vrijednom 305 miliona funti, koji je predvodio saudijski Javni investicijski fond.
Klub je sa 11. mjesta u sezoni 2021/22. napredovao na četvrto mjesto naredne sezone, a zatim završio na petoj poziciji dvije sezone kasnije.
U međuvremenu su drugi klubovi, poput Brightona, iskoristili analizu podataka i pametnu politiku dovođenja igrača kako bi smanjili zaostatak.
Brighton ima impresivan učinak u pronalaženju perspektivnih fudbalera po niskim cijenama, koje kasnije prodaje za znatno veće iznose.
Godine 2021. doveo je 19-godišnjeg ekvadorskog veznjaka Moisésa Caiceda iz Independiente del Vallea za četiri miliona funti, a dvije godine kasnije prodao ga je Chelseaju za 115 miliona funti, što je tada bio britanski rekord. Također je doveo Marca Cucurellu za 15 miliona funti, a zatim ga prodao Chelseaju za 62 miliona funti. Alexisa Mac Allistera kupio je za sedam miliona funti, prije nego što ga je prodao Liverpoolu u transferu vrijednom 55 miliona funti.
„Naša strategija i filozofija dovođenja igrača nešto su na čemu radimo već duži niz godina“, izjavio je sportski direktor Mike Cave u podcastu Football Daily na BBC Radiju 5 Live.
„Analiza podataka privlači mnogo pažnje jer je prije nekoliko godina takav pristup bio prilično nov u poređenju s praksom nekih drugih klubova.
„U stvarnosti, to je samo dio mnogo šireg procesa. Ipak, riječ je o važnoj komponenti koja nam pomaže da na prilično efikasan način prepoznamo talente širom svijeta, što nam omogućava da brzo reagujemo na veoma konkurentnom tržištu transfera.“
Nedostatak kontinuiteta skupo ih košta
Otkako se Sir Alex Ferguson 2013. godine povukao, Manchester United se muči da se približi uspjesima koje je ostvarivao tokom 26-godišnjeg mandata legendarnog škotskog stručnjaka.
Dvadesetostruki prvak engleskog elitnog ranga posljednjih godina često je mijenjao glavne trenere u pokušaju da pronađe dobitnu formulu. Od početka sezone 2020/21. klub je imao četiri različita stalna menadžera.
Međutim, Manchester United nije jedini klub koji je često mijenjao trenere — niti je u tome najgori.
U istom periodu Chelsea je imao sedam različitih stalnih trenera, dok ih je Tottenham imao šest, jer su i ti klubovi pokušavali pronaći način da se bore za trofeje.
S druge strane, Arsenal je pokazao da se strpljenje može isplatiti. Klub je 2019. godine imenovao Mikela Artetu i dao mu dovoljno vremena da izgradi ekipu koja je prošle sezone prekinula 22-godišnje čekanje na titulu Premier lige.
Zar promjene nisu prirodne?
„Velika šestorka“ nije oduvijek postojala u Premier ligi, pa je bilo očekivano da se s vremenom promijene i sam koncept i klubovi koji je čine.
Kada je liga osnovana 1992. godine, postojala je „velika petorka“ koju su činili Arsenal, Everton, Liverpool, Manchester United i Tottenham. U to vrijeme smatrani su klubovima s najvećom bazom navijača i najvećom finansijskom moći.
Krajem devedesetih i početkom 2000-ih taj koncept prerastao je u „veliku dvojku“, jer su Manchester United i Arsenal dominirali engleskim fudbalom. Kasnije se proširio na „veliku četvorku“, kada su Chelsea i Liverpool počeli redovno završavati među prva četiri kluba.
Sezona 2010/11. bila je prva u historiji engleske lige u kojoj su prvih šest mjesta zauzeli Arsenal, Chelsea, Liverpool, Manchester City, Manchester United i Tottenham.
Isti raspored ponovio se u sezonama 2014/15, 2016/17, 2017/18. i 2018/19, čime je „velika šestorka“ postala poznata u obliku u kojem je danas prepoznajemo.
Može se tvrditi da je najotvoreniji period u historiji engleskog elitnog ranga bio tokom šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada su Burnley, Tottenham, Ipswich, Everton, Liverpool, Manchester United, Manchester City i Leeds osvajali titule prvaka lige.
Iako se i dalje čini vjerovatnim da će prvak Premier lige doći iz redova „velike šestorke“, sve smo dalje od ideje da prvih šest mjesta mogu zauzimati isključivo ti klubovi. Prošle su već četiri godine otkako su svi zajedno završili na tim pozicijama.
Trenutno se Brighton, Brentford i Everton nalaze među prvih šest. Iako je do kraja sezone ostalo još mnogo utakmica, vrh tabele djeluje otvorenije nego ikada prije.
