sport.ba @sport.ba
Haris Tabaković danas je napadač Red Bull Salzburga i reprezentativac Bosne i Hercegovine, ali njegov put prema vrhunskom fudbalu bio je ispunjen brojnim preprekama, sumnjama i teškim trenucima.
Napadač rođen u švicarskom Grenchenu kao tinejdžer je važio za velikog talenta. Od njega se mnogo očekivalo, ali njegova karijera nije krenula putem koji su mnogi predviđali.
Bilo je perioda kada je na treninzima izgledao odlično, ali je pritisak na utakmicama znao učiniti svoje. Uz to su stigle i povrede, neuspjesi i borba za mjesto u ekipi.
Situacija je kulminirala kada je sa 26 godina ostao bez kluba, a istovremeno se oporavljao od povrede. Karijera o kojoj je sanjao kao tinejdžer tada je izgledala veoma daleko.
Umjesto da odustane, Tabaković je odlučio krenuti potpuno drugim putem.
Prihvatio je ponudu Austria Lustenaua, koji se tada takmičio u drugoj austrijskoj ligi. Na prvi pogled, za igrača koji je nekada bio označen kao veliki talenat, to je izgledalo kao veliki korak unazad.
Ispostavilo se da je upravo taj potez promijenio njegovu karijeru.
Wolfgang Seidl, koji je radio s Tabakovićem, posebno je zapamtio jednu njegovu rečenicu.
„Morao sam ubiti svoj ego.“
Tabaković je morao prihvatiti da njegov fudbalski put neće izgledati onako kako ga je zamišljao sa 18 ili 19 godina. Više nije bilo velikog kluba, idealnih uslova niti statusa kakav je nekada imao.
Umjesto borbe protiv stvarnosti, odlučio je prihvatiti situaciju i koncentrisati se na ono što može kontrolisati.
Upravo je to, prema Seidlu, bila jedna od ključnih mentalnih promjena kod bh. napadača.
Tabaković je počeo mnogo više raditi na sebi, ne samo fizički nego i mentalno. Fokusirao se na disanje, meditaciju i različite rutine koje su mu pomagale da se izbori s pritiskom.
Shvatio je i da je godinama fudbal bio gotovo cijeli njegov identitet. Njegovo raspoloženje i samopouzdanje često su zavisili od toga šta o njemu misle treneri, saigrači, mediji i ljudi oko njega.
Postepeno je počeo mijenjati taj način razmišljanja.
Loša utakmica više nije značila da je loš fudbaler. Greška nije bila dokaz da nije dovoljno dobar, a odlazak na klupu nije značio kraj njegove karijere.
Upravo nakon tog perioda počeo je njegov veliki uspon, koji ga je na kraju doveo do Bundeslige, a potom i dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Priča Harisa Tabakovića tako je postala primjer da jedan veliki talenat ne mora nestati samo zato što mu karijera ne ide prema prvobitnom planu.
Ponekad je upravo spremnost da se napravi korak unazad ono što otvori put prema najvećem uspjehu.
