sport.ba @sport.ba
Češka će se tokom ove reprezentativne pauze vratiti na mjesto u sjevernom Londonu koje je bilo poprište jednog od najvećih dana u historiji ove reprezentacije – vraćaju se na Wembley, piše BBC.
Češka će dva puta igrati protiv Engleske u okviru Grupe A3 Lige nacija – u Pragu u utorak u 19:45 po britanskom vremenu i u Londonu 6. oktobra.
Česi su se vraćali na Wembley i nakon poraza od Njemačke u finalu Eura 1996. godine, igranom pod dvostrukim tornjevima starog stadiona, ali ovaj dolazak obilježava 30. godišnjicu tog nezaboravnog ljeta u Engleskoj.
Euro 1996. bio je prvo Evropsko prvenstvo održano nakon raspada Čehoslovačke, čime su nastale Češka i Slovačka.
Međutim, niko nije očekivao da će češka reprezentacija imati značajniju ulogu na turniru, uključujući i same igrače.
Bili su autsajderi, a većina igrača i dalje je nastupala u domaćoj ligi.
Nekoliko njih već je rezervisalo godišnje odmore odmah nakon grupne faze, u kojoj su ih čekali Njemačka, Italija i Rusija, dok je Vladimir Šmicer čak trebao da se oženi.
Veznjak Patrik Berger kaže da njegov tadašnji saigrač iz Borussije Dortmund, Jürgen Kohler, nije ni znao da će Česi učestvovati na Evropskom prvenstvu – iako je njemački defanzivac bio član reprezentacije Njemačke.
Berger je ranije ove godine, govoreći za BBC-jev podcast Sporting Witness, o Kohleru rekao:
„Pitao me kakvi su mi planovi za ljeto. Rekao sam: 'Idem na Evropsko prvenstvo', a on je pitao: 'Da gledaš utakmice?'“
„Rekao sam: 'Ne, mi igramo protiv vas u prvoj utakmici grupne faze, a onda ćemo igrati u finalu' – a on se smijao.“
Česi su izgubili prvu utakmicu od Njemačke rezultatom 2:0 na Old Traffordu, prije nego što su na Anfieldu savladali Italiju 2:1.
Kasni izjednačujući gol Šmicera u remiju 3:3 protiv Rusije – upravo na stadionu Anfield, koji će kasnije postati njegov dom – bio je dovoljan za prolazak dalje, jer Italija u drugoj utakmici nije uspjela pobijediti Njemačku. Susret je završen 0:0.
„Znali smo da još imamo šanse, ali nismo znali rezultat druge utakmice“, rekao je Berger, koji će kasnije zajedno sa Šmicerom igrati za Liverpool.
„Jednog trenutka nismo prolazili dalje, a već sljedećeg smo prošli, tako da zapravo nismo ni znali šta se događa.
„Nakon posljednjeg zvižduka prošlo je nekoliko minuta prije nego što smo shvatili da smo se plasirali u četvrtfinale.“
U četvrtfinalu je postignut jedan od najpoznatijih golova u historiji Evropskog prvenstva. Karel Poborsky je sa ivice kaznenog prostora lobovao golmana Vitora Baiu i donio Češkoj pobjedu 1:0 protiv Portugala na Villa Parku.
Nakon toga uslijedio je polufinalni meč protiv Francuske na Old Traffordu, koji je završen bez golova, a Česi su slavili rezultatom 6:5 nakon izvođenja penala.
Među strijelcima iz jedanaesteraca bili su budući osvajač Zlatne lopte Pavel Nedved, Berger i Poborsky, koji se samo nekoliko sedmica kasnije vratio na isti stadion kao novi igrač Manchester Uniteda.
„Ne želite da budete tamo“, rekao je Berger o izvođenju penala u raspucavanju.
„Ako neko kaže drugačije, laže. Niko ne želi izvesti taj penal.“
Kazao je da ekipa „nije mogla vjerovati“ da je pobijedila Francusku.
„Živjeli smo san“, rekao je Berger. „Bio je to nevjerovatan osjećaj. Nevjerovatan trenutak za zemlju.
„Doći do finala bilo je nešto poput čuda za sve nas.“
Dva dana prije finala Šmicer se vratio u Prag kako bi se oženio.
Hiljade čeških navijača izašle su u centar grada kako bi proslavile ovaj događaj, ali Šmicer se istog dana morao vratiti u Englesku.
Češka se u finalu na Wembleyju sastala s Njemačkom – i povela u 59. minuti zahvaljujući precizno izvedenom penalu Bergera.
Otkrio je da uopće nije trebao biti izvođač jedanaesterca, ali je „vidio da zapravo niko ne želi uzeti loptu“.
„Jedino o čemu sam razmišljao bilo je da je što jače udarim i pogodim okvir gola“, rekao je.
Nažalost po Čehe, Oliver Bierhoff je 14 minuta kasnije izjednačio, a zatim postigao i prvi zlatni gol u finalu nekog velikog turnira, donijevši Njemačkoj pobjedu.
„Nije nam bilo suđeno“, rekao je Berger.
„Volio bih da sam postao evropski prvak, ali srebro je za nas bilo kao zlato jer je otvorilo vrata mnogima od nas. Otvorilo je vrata i generaciji koja je došla poslije nas. Nemam nikakvih žaljenja.
„Zahvaljujući Euru 96, koji se igrao u Engleskoj, zapao sam za oko Liverpoolu.
„U Pragu nas je čekalo 100.000 ljudi koji su slavili s nama. Za nas je i srebro izgledalo kao da smo osvojili turnir.“
Šta se dogodilo poslije?
Kao Čehoslovačka, zemlja je osvojila Evropsko prvenstvo 1976. godine, a izgubila je dva finala Svjetskog prvenstva – 1934. i 1962. godine.
Međutim, prvi turnir Češke kao samostalne države i dalje je posljednji put kada je ova reprezentacija stigla do finala.
Ipak, ostvarili su još nekoliko zapaženih nastupa na Evropskim prvenstvima – stigli su do polufinala 2004. godine, kao i do četvrtfinala 2012. i 2021. godine.
Reprezentacija iz 2004. godine kombinovala je mlade igrače poput Petra Čecha, Milana Baroša i Tomáša Rosického s iskusnijim igračima poput Šmicera, Bergera i Poborskog.
Izgubili su u polufinalu od kasnijeg prvaka Grčke.
Ondřej Zlámal, novinar iz Praga koji prati fudbal, smatra da su ta reprezentacija i njene igre bile „čak i bolje“ nego 1996. godine.
„Ova generacija predvođena Nedvedom i drugima dostigla je vrhunac 2004. godine i imali smo osjećaj da smo trebali osvojiti Euro. Igrali smo bolji fudbal nego 1996. godine“, rekao je Zlámal.
„To je bio drugi vrhunac zlatne generacije.“
Njihova jedina dva nastupa na Svjetskim prvenstvima nakon toga – 2006. i 2026. godine – završena su eliminacijom u grupnoj fazi.
Zlámal je rekao:
„Nastup ovog ljeta bio je zaista razočaravajući.
„Postoji jednostavan odgovor na pitanje zašto [reprezentacija nije dostigla nivo iz prošlosti] – nemamo toliko talentovanih fudbalera kao što smo ih imali.
„Nemamo dovoljno igrača u vrhunskim klubovima kao nekada.
„Kada sam imao šest godina, gledao sam finale 1976. godine koje je Čehoslovačka osvojila, a otac mi je rekao: 'Zapamti ovo jer više nećeš vidjeti nešto takvo.'
„Ne vjerujem da ova generacija može ostvariti takav uspjeh jer su konkurencija i fudbal danas mnogo veći.
„Čuda se dešavaju i možda se pojavi nova generacija koja bi mogla iznenaditi kao ona iz 1996. godine... ali ne vjerujem da će se to ponovo dogoditi.“
Počinje nova era češke reprezentacije pod vodstvom Španca Santi Denije, prvog stranog selektora u historiji nacionalnog tima.
Njegov prvi spisak igrača, za utakmice Lige nacija protiv Hrvatske, Engleske i Španije, sadrži sedam fudbalera koji imaju nula ili samo jedan nastup za reprezentaciju – iako nijedan od njih nije mlađi od 22 godine.
Trideset godina nakon što su Berger, Šmicer, Poborsky i Nedved doživjeli težak poraz u sjevernom Londonu, stari stadion odavno je zamijenjen modernim Wembleyjem, stadionom prilagođenim 21. stoljeću.
Denia i njegovi igrači teško da su mogli poželjeti bolju pozornicu za nastup kojim bi poslali snažnu poruku.
