Svet je taj grb nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, zar ne? Jula 1995. godine prvi put je ušao zrak u tada mlađahna pluća onoga što danas nazivamo najboljim ambasadorom naše domovine, četrnaestoplasiranu selekciju svijeta, naših popularnih Zmajeva.
Uz pomoć Aleksandra Ristića, tadašnjeg trenera Fortune iz Düsseldorfa, Envera Marića i Vlatka Glavaša, kapitena ovog njemačkog kluba, organizirana je prva utakmica nogometnog nacionalnog tima Bosne i Hercegovine u Njemačkoj.
Bilo je to doba stvaranja onoga čime se danas ponosimo, bilo je to doba u kojem se nije sa sigurnošću znalo hoće li nogometaši nacionalne selekcije imati sportsku opremu kako bi nastupali na utakmicama. Bilo je to doba u kojem su igrači ručali i večerali po kojekakvim grilovima, izlagali se vlastitom trošku, samo da bi se okupljanje realiziralo. Bilo je to doba u kojem su naši momci odvažno i smjelo počeli udarati temelje nečega pri čijem spomenu danas trebamo ustati.
Konačno je i u Nogometnom/Fudbalskom savezu BiH složena Rubikova kocka; sve što trebamo jeste nastaviti ovim putem i ne ponavljati ranije greške. Nemarom nekadašnjih “radnika” sa “Slatkog ćošeta” izgubili smo brojne talente, vjerujemo da se iste greške neće ponoviti. U nastavku teksta pročitajte koji momci bi trebali zavrijediti posebnu pažnju u analizama Nogometnog saveza BiH.
Bahrudin Atajić rođen je 16. novembra 1993. godine u Malmöu, gdje je sjajnim nastupima u istoimenom klubu zapeo za oko ljudima iz Celtica, za koji je potpisao ugovor januara 2010. godine. Nakon što je prošao mlađe selekcije, za prvi tim škotskog velikana debitirao je 19. maja ove godine. Iako do sada, i pored obećanja, Atajić nije dobio poziv iz juniorske selekcije Bosne i Hercegovine, on ostaje pri svojoj velikoj želji da nastupi u dresu domovine svojih roditelja i nada se skorijem pozivu. Bitno je spomenuti da Bahrudin ima bh. pasoš i da je odbio selekcije Švedske i Hrvatske.
Branimir Hrgota rođen je 12. januara 1993. godine u Zenici. Trenutno je član Borussije Moenchengladbach, a na pripremama njemačkog prvoligaša briljira. Za narednu sezonu očekuje se da izbori mjesto u prvom timu. Hrgota nastupa za mlađe selekcije Švedske. Hrvatska također pokazuje interesovanje za nadu trenera Luciena Favrea, stoga mjesta za odugovlačenje u našem savezu nema.
Muamer Tanković rođen je 22. februara 1995. godine. Član je omladinskog pogona Fulhama, u koji je prešao iz švedskog IFK Norrköping. S obzirom na partije koje Tanković pruža, ne bi bilo čudo kada bismo ga u narednoj sezoni vidjeli i na klupi seniorskog tima ovog engleskog premijerligaša. Dana 10. 6. 2013. Toni Karačić je itekako upoznao kvalitete ovog napadača, kada je Muamer s dva pogotka u dresu selekcije Švedske porazio Bosnu i Hercegovinu.
Raif Husić rođen je 5. februara 1996. godine. Karijeru je počeo u redovima Augsburga, odakle se seli u najveći njemački klub – Bayern. Da se radi o nesvakidašnjem talentu svjedoče nastupi u U-15, U-16, selekcije Njemačke, a danas je Husić i “jedinica” U-17 Njemačke reprezentacije. Osim toga, član je i Bayernove U-19 selekcije, iz čega bi se moglo zaključiti da minhenski gigant ima ozbiljne planove s mladim golmanom bh. korijena. Treba spomenuti da Husić prati sve utakmice naših Zmajeva i da sanja o pozivu za nastup u bh. dresu.
Dino Arslanagić rođen je 24. aprila 1994. godine u Nivellesu, u Belgiji. Igra na poziciji centralnog beka i član je Standarda iz Liegea, gdje je stigao kao slobodan igrač Lilla. Arslanagić je prošao sve mlađe selekcije belgijske reprezentacije, a danas je član U-21 selekcije ove zemlje. S obzirom na porijeklo roditelja, ovaj korpulentni odbrambeni igrač Standarda ima pravo nastupa za našu reprezentaciju. Ljudi iz Saveza su na potezu.
Ali Suljić rođen je 18. septembra 1997. godine. Partije u švedskom drugoligašu Motali nisu prošle nezapaženo, pa je Ali postao stanovnik Londona, gdje nastupa za Chelsea U-18 tim. Prije potpisa za londonske Plavce, Suljić je bio na meti Arsenala i Man. Cityja, što dodatno govori o kvalitetu ovog “švedskog wonderkida”, kako ga nazivaju engleski mediji. Član je mlade selekcije Švedske, ali gdje ga srce vuče pokazuje snimak s YouTubea, na kojem se u sobi mladog Suljića vidi okačena bh. zastava.
Jasno je da Bosna i Hercegovina nikom ne treba biti rezervna domovina, ali ovi momci doista zaslužuju kontakt iz Nogometnog saveza BiH. Sve što treba uraditi jeste sastati se s njima, predstaviti planove i izraziti želju za njihovim nastupom u “svetom” dresu reprezentacije naše zemlje. Reći ćemo još i to da su ovo samo neki od naših talenata koji nose igre drugih reprezentacija, pritom čekajući poziv Bosne i Hercegovine.
Ne zaboravimo ni Admira Seferagića, člana Basela, Admira Terzića (Borussia Dortmund), Anjura Osmanovića (Chelsea), Elvedina Kaltaka (Borussia M.), Adisa Omerbašića (Schalke), Harisa Tabakovića (Young Boys), Sašu Strujića (Alemannia Aachen), a tu su i mnogi drugi. Možda su upravo ovo dostojni nasljednici Vede, Seje, Edina, Spahe, Mireta, Misketa; stoga, vremena za gubljenje nema.
sport.ba @sport.ba
