sport.ba @sport.ba
Nakon uvodne pobjede 4:2 protiv Hrvatske, ionako velika engleska očekivanja od Mundijala u Americi samo su dodatno narasla, ali pred drugu utakmicu u skupini, s Ganom, ipak se pomno analiziraju i neke lošije sekvence u igri sastava izbornika Thomasa Tuchela. Kao kritična točka izdvaja se zadnja linija, za koju se smatra da je olako Hrvatskoj dopustila dva pogotka u prvom poluvremenu, dok je na meti i krilni napadač Anthony Gordon, za kojeg se tvrdi da nije pokazao koliko zaista može, dok je njegova iskusna zamjena Marcus Rashford postigao četvrti pogodak.
Hoće li biti promjena u postavi za Ganu odlučit će naravno izbornik Tuchel, koji je organizirao i prijateljsku utakmicu s Kansasom u kojoj su oni koji nisu igrali ili bili pričuve slavili s uvjerljivih 5:1. No, više od svega Nijemca na klupi Gordog Albiona muči u kakvom je stanju Declan Rice. Veznjak Arsenala i dokapetan reprezentacije požalio se na bolove u donjem dijelu leđa, ali i gornjem dijelu tetive koljena, zbog čega je u 72. minuti bio zamijenjen, a time je opravdao i nekoliko izgubljenih lopti u dvoboju s Hrvatskom.
- Vidio sam da osjeća nelagodu kod za njega na neuobičajen način izgubljenih lopti, pa nisam želio riskirati. Ipak, mislim da će biti sve u redu do utakmice s Ganom 23. lipnja - pojasnio je izbornik Tuchel i umirio javnost, koja zna da je Rice uz Harryja Kanea ključni igrač ove reprezentacije Engleske i praktički nezamjenjiv.
Tako je to već godinama, kako u reprezentaciji, tako u klubovima za koje je nastupao 27-godišnjak iz Londona, koji je odradio 74 utakmice u nacionalnom dresu i postigao sedam pogodaka. Rice je igrač goleme važnosti za igru u oba pravca, kombinacija takozvane šestice i osmice, organizator i korektor, sjajni izvođač prekida, slobodnih udaraca i kornera, često i strijelac spektakularnih pogodaka iz daljine, a još češće asistent suigračima za pogodak. Uz sve to, ima i pluća maratonca, redovito među onima s najvećom pretrčanom kilometražom na terenu i to u visokom ritmu i intenzitetu, sa stalnim pritiskom na loptu i suparnika.
- On je baš čudo prirode. Imam osjećaj da bi mogao igrati šest ili sedam utakmica tjedno - kazao je svojevremeno Aaron Cresswell, dok su njih dvojica dijeli svlačionicu u londonskom West Hamu.
Statistika zorno potkrepljuje Cresswelle riječi jer od sezone 2020./2021. u kojima je tri godine igrao za West Ham, a zadnje tri za Arsenal, kao i Englesku, Declan Rice je upisao 360 nastupa, što je u prosjeku 60 po sezoni, a ove je čak i nadmašio tu brojku. Utakmica s Hrvatskom bila mu je već 63. od prošlog kolovoza, što znači da bi ih odigrao točno 70 ako bi Engleska izborila polufinale, odnosno finale ili utakmicu za treće mjesto na SP-u u Americi, Kanadi i Meksiku.
Uz sve njegove fizičke predispozicije, to je ekstremna energetska potrošnja i očito će Tuchel morati razmisliti kako upravljati Riceovom minutažom i omogućiti mu odmor. Manji problemi sa spomenutim bolovima u dvoboju s Hrvatskom jasna su opomena za izbornika, a oni koji su pažljivo taktički secirali tu utakmicu, primijetili su da Rice i Elliot Anderson kao centralni engleski veznjaci nisu u prvom poluvremenu djelovali koherentno i sigurno, ispadajući iz pozicija i gubeći potrebni balans.
Tuchel je Ricea mijenjao Morganom Rogersom, iza kojeg je sjajna sezona u dresu Aston Ville s postignutih 14 golova i 12 asistencija, ali Rogers je ipak drugačiji profil veznjaka. Mekši i slabiji u duelima od Ricea i više napadački orijentiran. Mladi Kobbie Mainoo iz Manchester Uniteda također još nije dovoljno čvrst za ulogu koju ima dokapetan, pa je Tuchel razmišljao o opciji s braničem Reeceom Jamesom, koji je u klupskoj karijeri već imao izleta u vezni red.
- James može igrati kao šestica jer je to na visokoj razini radio za Chelsea - rekao je Tuchel, kada su ga pitali zašto na SP ne vodi Adama Whartona i Alexa Scotta, kao potencijalne zadnje vezne.
Nijemac bi bez sumnje bio najsretniji da o ovoj temi uopće ne treba razmišljati, odnosno da njegov glavni maratonac odradi tih rekordnih 70 utakmica u sezoni, a Engleska drugi put nakon 1966. donese boginju Niku kući...
