sport.ba @sport.ba
Kada nešto previše želiš, ponekad zaboraviš osnovni plan. Što god činio u ofenzivi, ne smiješ zanemariti obrambenu sigurnost jer tek tada možeš biti slobodan na terenu, sažeo je Jürgen Klopp u kratku dijagnozu tužnog slučaja Turske na Svjetskom prvenstvu 2026. Momčad krcata talentom pakira kovčege već poslije uvodne dvije utakmice, tako da posljednji meč u skupini sa SAD-om igra kao po kazni.
Klopp nije usamljen dok sa žaljenjem ispraća Tursku s Mundijala: dokazana momčad predvođena šampionom Hakanom Çalhanogluom, kojem sekundiraju mladi asovi Arda Güler i Kenan Yildiz, u prognozama mnogih nogometnih stručnjaka slovila je kao ‘dark horse‘ natjecanja. Ako je na otvaranju protiv Australije prejeftino prodala kožu, na drugom ispitu protiv Paragvaja Turska je morala biti opreznija. Gol je primila čim je suparnik prešao centar, prvi udarac Paragvajaca u 2. minuti napipao je staklenu bradu sastava kojim je do jučer suvereno upravljao Vincenzo Montella. I cijeli meč nakon toga Turska se nije stigla uspraviti na noge.
- 35 godina sam u nogometu, ali ovo mi se nikad nije dogodilo. U dvije utakmice nanizali smo 65 udaraca prema suparničkim vratima i nismo postigli gol - odvodi Montella priču u vode mističnog i okultnog, ali u Istanbulu zasad ne pronalazi raspoloženu publiku za ovakve interpretacije.
Dapače, dojam je da su rijetki u Turskoj trenutačno raspoloženi za bilo kakve Montelline argumente i da naočigled raste fronta njegovih suparnika. Nije novost u svijetu nogometa da se raspoloženja mijenjaju preko noći, no činjenica da se Montellin kredit topi kao sladoled na suncu ipak izaziva čuđenje jer na Mundijal je ispraćen kao mali heroj nacije, s ugovorom do 2028. godine u džepu.
Montella je vratio Tursku na Svjetsko prvenstvo nakon 24 godine čekanja. U ožujku Turska nije briljirala, dok je u doigravanju za veliku smotru pobjeđivala Rumunjsku i Kosovo, dvaput po 1-0, ali je predsjednik Saveza Ibrahim Haciosmanoglu svejedno na ispraćaju momčadi prema Americi o izborniku govorio biranim riječima. Talijan je razbuktao strast Turaka prema nacionalnoj momčadi stvorivši posebno ozračje u svlačionici još prije dvije godine, kada je na Euru 2024. dobacio do četvrtfinala, podsjetio je Haciosmanoglu sunarodnjake. Izborniku nije natovario imperativ reprize ovog rezultata na Mundijalu, ali jasno je bilo da nacija očekuje novi iskorak u pobjedničkom smjeru. Umjesto toga, u petak u Los Angelesu slijedi oproštaj uz imperativ spašavanja obraza za igrače i obvezu spašavanja posla za Montellu. Čelnici Saveza zasad gutaju knedle i odbijaju lomiti odluke preko koljena, no opći je dojam da će Montella teško preživjeti na klupi.
U danima igračke slave poznat kao ‘aeroplanino‘, mali zrakoplov, Montella se kao izbornik iz oblaka obrušio prema zemlji jer je previše vjerovao svojem planu A. Prekrižio je mogućnost da bi njegova top-momčad mogla natrčati na zid protiv samo solidnih suparnika poput Australije i Paragvaja, nakon čega svakom izborniku treba alternativni plan. Turska taj plan nije imala kada je zapela u rezultatskom minusu. Matematički je zbrajala udarce na suparnikov gol, ali je pritom igrala predvidljivo, uvijek u istoj energiji. Za ilustraciju, protiv Paragvaja je cijelo drugo poluvrijeme napadala s igračem više, jer je Miguel Almiron ostavio svoju momčad na cjedilu glupo zarađenim isključenjem, a opet nije pronašla recept da taj vječni šah jednom dovede do matne pozicije. U sterilnoj dominaciji izgubila se klasa Realova wunderkinda Arde, utopio se Juventusov igrač budućnosti Yildiz, ishlapjela je virtuoznost Interova lidera Çalhanoglua...
Montella je prema Sjevernoj Americi krenuo s velikim planom da se približi povijesnom rezultatu iz 2002. godine, kada se Turska s Mundijala vratila s broncom u vlasništvu. U povijesne almanah(e) zaista se i upisao, ali iz pogrešnih razloga: prvi je sudionik SP-a koji je zaradio žuti karton i kao igrač, i kao izbornik. A negdje u zraku visi i crveni karton poslodavca...
