Fudbalska Premijer liga Bosne i Hercegovine jedna je od najslabijih i najnekvalitetnijih liga u Evropi.
Tome u prilog govore i podaci o transferima koje su bh. klubovi pravili.
Usporedbe radi, klubovi iz regiona, sa prostora bivše zajedničke države, svjetlosnim su miljama ispred najboljih bh. klubova.
[egida]
Kompletna Premijer liga Bosne i Hercegovine u posljednjih deset godina na transferima nije zaradila ni 10% prodaje Partizana, a o Dinamu da i ne pričamo
[/egida]
Daleko najbolji u poslovima transfera je Zdravko Mamić i zagrebaški Dinamo.
Od kada je 2001. godine preuzeo sve konce na Maksimiru u svoje ruke, Mamić je do danas od prodaje igrača zaradio oko 160 miliona eura!
[anter]
Dinamo i Partizan bez konkurencije
Zagrebački Dinamo i beogradski Partizan su bez konkurencije kada je prodaja igrača u pitanju u regionu. Nažalost, bh. klubova ovdje nema ni na mapi, a najveći bh. klubovi, kao Željezničar i Sarajevo, daleko su od statusa koji imaju najveći klubovi iz regiona.
Katastrofalna situacija koja vlada u bh. fudbalu odražava se i kroz politiku dovođenja i prodaje igrača, tako da u Premijer ligi BiH imamo igrače koji vjerovatno ne bi mogli igrati ni u jednoj drugoj ligi u Evropi, a najbolji igrači odlaze uglavnom bez ikakvog obeštećenja.
[/anter]
Luka Modrić, Mateo Kovačić, Eduardo da Silva, Mario Mandžukić, Tin Jedvaj... a niz će se nastaviti uskoro i sa Alenom Halilovićem, s čijom će prodajom Mamić doći blizu praga od 200 miliona eura.
Kada su transferi u pitanju, odlično radi i beogradski Partizan. Beogradski crno-bijeli su u posljednjih deset godina prodali igrače u ukupnoj vrijednosti od 98,6 miliona eura.
Kompletna Premijer liga Bosne i Hercegovine u posljednjih deset godina na transferima nije zaradila ni 10% prodaje Partizana, a o Dinamu da i ne pričamo.
Najbolji igrači iz bh. klubova uglavnom odlaze bez obeštećenja ili uz neke mizerne nadoknade u Iran, Azerbejdžan, Kazahstan i tako te egzotične države.
Iako svi tačne iznose prilikom transfera kriju kao zmija noge, vjerovatno najveći tranfser u istoriji Premijer lige BiH je bio odlazak Saida Husejinovića iz tuzlanske Slobode u Werder iz Bremena.
Werder je Slobodi na ime obeštećenja platio oko 900.000 eura.
Kasnije se Husejinović vratio u BiH, u redove Sarajeva, iz kojeg je za 50.000 eura otišao u Dinamo, a tržišna vrijednost u ovom trenutku mu je procijenjena na oko 600.000 eura. Ne treba se čuditi ako Mamić za godinu, dvije proda za nekoliko miliona.

Jedan od najboljih fudbalera u istoriji Bosne i Hercegovine Edin Džeko Željezničar je 2005. godine napustio za siću. Navodno su Teplice za Dijamanta platile oko 85.000 eura.
Samo dvije godine kasnije, Džeko je iz Teplica prešao u Wolfsburg za 4,2 miliona eura. Dalje je sve istorija.
U bh. klubove igrači mahom dolaze kao slobodni, dakle bez obeštećenja. Jednostavno, niko nema novca za transfere.
Međutim, kako dođu, tako uglavnom i odu. Bez obeštećenja i za smiješne iznose.
I, da se vratimo na početak priče, ovo je samo jedan od razloga zbog kojeg je Premijer liga Bosne i Hercegovine na dnu dna.
Moderni fudbal ne igra se samo na terenu. Mnogo su važnije utakmice moje se igraju van terena, u kancelarijama, gdje se dogovaraju i pregovaraju transferi i potpisuju ugovori.
Nažalost, na tom polju bh. klubovi su stalno na gubitničkoj strani.
Sve dok je ovakva situacija, svi bh. klubovi nalaziće se na margini, ne evropskog, već i regionalnog fudbala.