sport.ba @sport.ba
Kao grom iz vedra neba odjeknula je informacija da je crnogorski stručnjak Zoran Kašćelan napustio Košarkaški klub Bosna. Promjena trenera u martu, blizu kraja regularnog dijela sezone pravo je iznenađenje, ali ne bi bio prvi put da se desi.
Ono što je šokantno u cijeloj priči je da se „Studenti“ nalaze u drugoj fazi ABA 2 lige, te su na prvom mjestu u Prvenstvu BiH s omjerom od 17 pobjeda i samo dva poraza, od kojih je drugi došao protiv Orlovika u Žepču (90:80) proteklog petka.
Prijelomna tačka
Upravo taj događaj može se smatrati prijelomnom tačkom u saradnji Kašćelana i Bosne. Nakon uvjerljivog poraza u finalu Kupa Mirze Delibašića očigledno je da je došlo do pukotina, koje su na vidjelo izašle poslije ovog meča u kojem nisu smjeli izgubiti. Imali su osam poena prednosti na početku posljednje dionice, da bi na kraju izgubili deset razlike.
Koliko je trener kriv i koliko je do igrača, teško je procijeniti u trenutku. Bosna nema centra koji bi mogao napraviti razliku u ovim susretima.
Nažalost, sadašnji Ivan Marinković i Đoko Šalić su sjenke nekadašnjih igrača, dovoljno dobrih za najbolje klubove ABA lige.
Ostin Luk (Austin Luke) i Dimitrius Andervud (Underwood) jednostavno ne pružaju partije koje bi trebali. Nije to taj kalibar za stranog igrača.
Naravno, niko ne očekuje da Bosni, koja se takmiči u ABA 2 ligi i Prvenstvu BiH, padnu u ruke igrači poput Kevina Pantera (Punter), Majka Džejmsa (Mike James) i sličnih američkih zvijezda evropske košarke, ali predstave spomenutih nisu dovoljne, čini se, ni za ovaj rang.
Kuda idu Studenti
Sada, umjesto Kašćelana na klupu dolazi ili bolje rečeno vraća se Aco Damjanović, čovjek koji je vratio trofej Kupa Mirze Delibašića tamo gdje mu je mjesto – u vitrinu Bosne, pored brojnih ostalih trofeja.
Damjanović, inače sportski direktor kluba, ovog puta će izigravati vatrogasca i spasiti šta se spasiti mogne, ako ne čak i nadmašiti ono što se bude zahtijevalo. Međutim, na njega se ne bi trebalo gledati kao vatrogasca i u budućnosti. Nije pošteno ni prema njemu, ni prema klubu.
Uz Bosnu se često veže epitet „nekadašnji prvaci Evrope“, što je činjenica, ali i ogroman teret. ABA 2 liga i polufinale ili finale plej-ofa naše lige ne smiju biti krajnji cilj jednog nekadašnjeg prvaka Evrope. Ipak, aspiracije su jedno, a realne mogućnosti sasvim drugo.
Jasno je od čelnika kluba da žele povratak među najbolje jer to Bosna zaslužuje, samo je važno da proračunaju stepenice, jer bi mogli promašiti jednu i skotrljati se na glavu. Bosni to, u ovom trenutku, najmanje treba.
