Novak Đoković je bio veoma blizu da u Šangaju stigne do 100. titule u karijeri, ali ga je u tome spriječio Janik Siner koji je bio bolji u finalu.
Nakon toga, najbolji teniser u istoriji ovog sporta otvorio je dušu za čuveni "Vog", i tom prilikom govorio o brojnim temama.
- Emocije se nisu stišavale neko duže vrijeme. Nisam dozvoljavao sebi da razmišljam o tome koliko sam blizu cilja sve do meč lopte. I onda sam pobijedio. Osjetio sam toliko intenzivne emocije, toliku količinu emocija kakvu nikada na teniskom terenu nisam osetio. Igrao sam možda i svoj najbolji tenis, na velikoj sceni, protiv Karlosa koji je bio u jako dobroj formi. I to je bio jedinstven meč, jedan od najgledanijih događaja na Olimpijskim igrama u svim sportovima i zaista je bilo zadovoljstvo biti dio istorije na taj način. Osvajanje te medalje, uz moju porodicu, dok moja djeca gledaju, dok su tu bili moji prijatelji iz olimpijskog tima Srbije koji su došli da me bodre… Pun krug, zaista, pošto sam ostvario sve sjajne stvari koje tenis može da ponudi. Zlatna medalja je bila dio koji nedostaje i zaista sam osjetio iskrene emocije nakon pobjede i u Olimpijskom selu kada sam proslavljao sa srpskim sportistima, svi su došli, plesali smo i pjevali.
Svjestan je Novak da je smjena generacija prirodna pojava, a za mlađe kolege ima samo riječi hvale.
- Ne gledam na to tako crno ili bijelo. Mislim da ja pripadam toj staroj gardi koja možda više ne može da se nosi sa mladima. Definitivno dolazi do promjena, to je prirodan proces i već nekoliko godina se o tome priča. Imamo sada mlade momke, ali takođe imamo i generaciju koja je između, Zvereva, Medvedeva, Cicipasa. Sve su to momci koji su ili bili ili su sada u top 10, Medvedev je bio broj jedan. Oni će biti tu još neko vrijeme zajedno sa mlađima. Ipak, pretpostavljam da vi mislite na Sinera i Alkarasa. U posljednjih 12 mjeseci njih dvojica su razvili nevjerovatno rivalstvo i to je ono što zaista privlači pažnju ljudi. Ljudi možda i ne prate tenis kao takav, ali svako prati velika rivalstva.
Upitan je Novak da prokomentariše i GOAT trku, ali je odluku o najboljem teniseru svih vremena zadržao za sebe.
- Mislim da je to postalo važno i prisutno tek prije nekih pet do sedam godina. Ako je rasprava o tome ko je GOAT nešto što ljude koji prate tenis zaista zanima, podržavam to. I sviđa mi se. Neću reći šta ja mislim o tome i ko je GOAT. Ostavljam ljudima da o tome diskutuju. Ja moram da ukažem poštovanje ranijim generacijama, tenis kao sport se mnogo razvio i napredovao, čak i sam reket se promijenio i zato je veoma teško reći. Ljudi vole da raspravljaju o tome kako bi neko kao Bjorn Borg ili Rod Lejver ili Džon Mekinro igrali danas, ili ja, ili bilo ko drugi. Nikada to nećemo znati. Ja sam samo počastvovan što sam deo te grupe, počastvovan sam što mogu sebe da nazovem učenikom istorije tenisa i igre. Iako sam ih vidio mnogo puta i dalje se naježim kada ih sretnem, te legende, svaki put - rekao je Đoković.