Nakon devet odigranih kola u domaćem prvenstvu i ulaska u Ligu prvaka, Dinamo pod vodstvom Nenada Bjelice polako ulazi u svoju fazu uigravanja.
Trener je odradio tri utakmice na klupi, ostvarivši dvije pobjede (Lokomotiva 5:1, Varaždin 1:0) i remi protiv Monaca (2:2), gdje je Dinamo, unatoč rezultatu, pokazao vrlo dobru igru, naročito u kontekstu snage suparnika.
Analizirajući momčad, najbolje predstave dosad pružili su vratar Nevistić, vezni red predvođen Mišićem, Ademi, Sučićem i Baturinom, te napadači Petković (četiri pogotka i dvije asistencije) i Kulenović (osam golova). Međutim, problematična točka ostaje obrana, koja je na 13 utakmica primila čak 20 golova, a obvezno se mora raditi na njenom učvršćivanju.
Bjelica će, kako je i najavio, koristiti različite sustave igre, s naglaskom na 4-1-4-1 i 4-2-3-1 u domaćim utakmicama, te 3-5-2 u europskim izazovima. Obrambeni bočni igrači poput Ristovskog, Pierrea Gabriela i Ogiware, a uskoro i oporavljeni Moharrami i Perković, ključni su za stabilizaciju obrane. Ristovski i Pierre-Gabriel zasad su neupitni.
Veliki potencijal za Dinamo dolazi iz redova španjolskog stopera Raula Torrente, koji je iznenadio svojim dobrim nastupima. On je zasigurno najveći dobitnik Bjelicinog dolaska, a iskusni Theophile i dalje ostaje ključna figura obrane.
Najveći izazov za trenera Dinama bit će pronaći pouzdanu kombinaciju srednjih braniča. Dok Bjelica voli imati igrače koji su specijalizirani za svoje pozicije, moguće je da će na stoperskim pozicijama koristiti Ristovskog u određenim situacijama, iako se to ne smatra preferiranim rješenjem.
U napadu, Bjelica se suočava s velikim bogatstvom talenta, ali i s izazovom kako optimalno iskoristiti krilne napadače, među kojima je čak petorica konkurentnih igrača: Pjaca, Hoxha, Cordoba, Špikić i Mbuku, a još se mogu koristiti Kačavenda i Stojković. Pjaca je bljesnuo protiv Qarabaga, dok su ostali krilni napadači tek djelomično ispunili očekivanja.