"Novače, nemoj se stidjeti da se zoveš Srbinom!"

Neška Robeva, legendarna bugarska gimnastičarka, poslala je pismo Novaku Đokoviću, pohvalivši ga zbog hrabrog stava i istrajnosti. Oduševljena njegovom posjetom Sofiji i egzibicionim mečom sa Grigorom Dimitrovim, Robeva je istakla Novakovu autentičnost, posebno njegovu borbu za slobodu i dostojanstvo, čak i pod pritiscima.

"Ti nisi samo šampion na terenu, već i slobodan čovjek, i to ti mnogi zavide", napisala je Robeva, govoreći o specifičnom duhu Balkana i tradicijama koje Novak Đoković brani svojom jedinstvenom ličnošću i stilom.

Novak je, prema nekadašnjoj gimnastičarki, postao simbol onih vrijednosti koje mnogi u svijetu ne razumijju, ali koje Balkanci osjećaju na dubljem nivou – slobodu i istrajnost. Robeva je naglasila da Novak inspiriše sve one koji vjeruju u prave sportske vrednosti, dok istovremeno dokazuje da je moguće ostati dosljedan sebi i svojim principima.

Počela sam da gledam, a ne tenis, počela sam da gledam tvoje nastupe, poslije tvog odbijanja da se podrediš želji da ti nametnu nešto u šta duboko ne vjeruješ (i meni, ako je to bitno) i čemu se cijelo tvoje biće odupire. Znala sam da te neće slomiti jer si čovjek, sportista, Balkanac i ne stidiš se i ne plašiš se da to izgovoriš naglas pred čitavom svjetskom gomilom koja šišti. Nemoj se stidjeti da se zoveš Srbinom! Za razliku od mnogih koji ti zavide, ne na slavi, ne na novcu, već prije svega na tome, što možeš i što jesi slobodan čovjek! Čovjek, pa sportista! Da se možeš odreći bezbednog, luksuznog života bez oblaka, zarad sporta i pre svega zarad stvari koju sportom braniš i koju, nažalost, mnogi ne razumiju. Zapravo, malo ko to razumije (van naroda i svoje zemlje), ne mogu da progutaju da to činiš na jedinstven način, nekad kroz smijeh, zadirkivanje, nekad kroz suze... Ali uvijek sa vjerom i samopouzdanjem pobjednika. Gledala sam tvoje učešće na nedavnom takmičenju, radovala se tvojoj pobjedi, kao naša djeca. Igrala sam i pjevala pjesme, zajedno sa tobom, dočekivala sam te u Beogradu. Poslije košmara nazvanog otvaranjem takmičenja, poslije gluposti sa ženama u boksu, nakon što su ruskim i bjeloruskim sportistima uskratili pravo da predstavljaju svoju zemlju i šutnje učesnika, vratio si mi vjeru u smisao sporta. Hvala ti! Zahvaljujem na časti kojom si nas počastio, na cilju koji si prihvatio, na radosti kojom si ispunio i naša srca... Imala sam i imam izuzetne prijatelje zahvaljujući sportu širom svijeta, ali srpska, turska, rumunska, grčka, balkanska prijateljstva su nešto drugo. Posebna su - nezaboravna. Uvjerena sam da Balkan i naše zemlje nose u sebi energiju, kulturu i temelje, evropskije, ali i drugačije od onih koji sebe smatraju visoko civilizovanim, ali sa sadističkim zadovoljstvom ruše tradicije, nameću obrasce, pokušavajući da unište svaku slobodu mišljenja i raznolikosti. Balkan će živjeti zajedno, u to sam ubijeđena, kada se rodi još sljedbenika Đokovića koji mogu da kažu: "Hvala, brate!"