Šestostruki prvak BiH danas skuplja ostatke ćumura

Usred bivšeg ugljenokopa Garići kod Banovića na vrbovom štapu vijori se zastava Evropske unije. Podigao ju je Safet Borovačkić, četrdesetogodišnji samac, koji se iz naselja Stražbenica skoro preselio na kop. Pod zastavom je improvizirao šator u kojem spava. On i još tridesetak muškaraca skupljaju ostatke uglja iz jalovine koju kamioni Rudnika mrkog uglja Banovići svakodnevno dovoze sa pogona Separacija, piše Bportal.ba. - Zastava nas okuplja ovdje, na ovom mjestu, gdje ja imam svoju kućicu i vatru gdje naložim – kaže Safet, pokazujući na skromno zdanje od drvenih okoraka i starih deka, dok dim tinja iz uglja pod roštiljskom rešetkom. Tvrdi da njegova zastava ima istu funkciju kao i sama Evropska unija, samo što Unija okuplja države, a njegova zastava ljude koji rade na kopu. Ekspoloataciju uglja na površinskom kopu Garići Rudnik je okončao pretprošle godine. Radi rekultivacije zemljišta neravnine se sad zatpavaju jalovinom koja ostaje nakon separisanja. Međutim, nezaposleni mještani naselja koja se nalaze u blizni kopa tvrde da u jalovini još ima dobrih komada uglja. Iako je na ulazu kopa istankuto upozorenja zabrane ulaska ljudi i vozila bez odobrenja nadležnog Rudnika, oni svakodnevno rizikuju da budu privedeni i kažnjeni. Skupljaju ostatke i prodaju ih, kako kažu, za dobre pare. Cijena jedne vreće uglja je 3 KM, a tonu prodaju za 60 KM. To je upola jeftinije od regularne cijene banovićkog uglja na tržištu. -Kvalitet se ne može ni poredit, ali opet ima ljudi koji će radije uzeti od nas ovaj ugalj, nego skuplji, komentariše Safet. On s nestrpljenjem iščekuje nove ture jalovine i ne ide nigdje kako ne bi propustio dolazak kamiona. Ako ne bude tu odmah po istovaru, ugalj će pokupiti drugi. Na drugoj strani aktuelnog odlagališta jalovine u Garićima svoj ručno izrađen šator je smjestio nekadašnji reprezentativac Bosne i Hercegovine u boksu Edis Pozderović – Bobi. Trenirao je u Klubu borilačkih sportova Banovići i uz trenera Zaima Numanovića za Reprezentaciju se borio u 117 mečeva. Poznat je po tome što je izgubio samo dvaput.

-Bio sam šest puta juniorski i seniorski prvak Bosne i Hercegovine u svojoj kategoriji, dok je sponzor Kluba bio ovaj Rudnik. Imali smo kao sportisti i plate redovne, a ja sam imao momke koji su nosili moje torbe kad idem na takmičenja. A onda je sponzorstvo prestalo. Bokseri su morali pronaći druge poslove. A ja sam se razbolio – priča Bobi, sada tridesetogodišnjak sa bolesnom štitnom žlijezdom. Odrastao je u naselju Podgorje u siromašnoj višečlanoj porodici, u kojoj je svako naučio da se snalazi sam. U međuvremenu se oženio, dobio dijete i sad hrani porodicu od novca koji zaradi prodajući ugalj sakupljen na Kopu. Ništa kopačima, kaže Bobi, ne fali, osim malo boljeg alata, kolica, lopata i krampi za kopanje. -Dođu nama i žene ovdje. Moja je ljubomorna. Ne skuplja ona ugalj, nego samo dođe da vidi šta ja radim – šali se Bobi. A druge žene dođu da pomognu, a nekad i posjedimo fino. I veselja bude, dodaje. Nedaleko od mjesta gdje se odlaže jalovina je veliko jezero u kojemu se svakodnevno kupaju. Svjesni su opasnosti i generalne zabrane kupanja u vodi koja se skupila na mjestu ekspoatacije uglja. No, ne smeta im.