Dugi britanski post na Wimbledoneu, koji je trajao punih 77 godina, prekinut je od strane nemilosrdnog i hladnog Škota.
Ono što je bilo nezamislivo i nedokučivo za Britance, postalo je više od realnosti, postao je događaj koji će se pamtiti, nadugo i naširoko prepričavati, jer Britanija je dobila svog teniskog junaka, hladnih emocija.
Biti dio porodice Wimbledona je san i mnogima otežana stvarnost, jer Wimbledon je Grand Slem koji jedini priča svoju tradicionalnu priču "lošeg vremena, jagoda sa šlagom i nevjerojatnom i posebnom svetom travom".
Wimbledon... čudan je to osjećaj, a na kraju opet stvaran i neopisiv jer odiše beskrajno dugo čuvenom tradicijom za koju sve svi bore da je upišu na svoju listu uspjeha.
Ove godine Wimbledon je otvarao mnogim mladim igračima put ka dobrim rezultatima, pa je nezahvalno bilo gledati i optuživati da su mnogi otkazali spontanim povredama i gubili mečeve zbog loših igara.
Razlog je postajao, ali sve je to palo u zaborav zahvaljujući momku zbog kojeg je Britanija danas ponosnija nego ikad.
Očekivali smo dugo, epsko finale, a dobili smo meč riješen u tri seta, potpunom dominacijom Britanca, gdje očigledno Novak Đjoković nije bio na svom precizno perfektnom nivou igre.
Andy Murray, Škot koji je prekinuo post i koji ispisao najljepšu priču britanske današnjice upisao je sebe zlatnim slovima u historiju britanskog tenisa. I to na posebno mjesto.
sport.ba @sport.ba
