sport.ba @sport.ba
Odluka FIFA-e da od 2026. godine proširi Svjetsko prvenstvo na 48 ekipa otvorila je vrata da mnoge reprezentacije po prvi put zaigraju na Mundijalu posebno kada su u pitanju selekcije koje ne dolaze sa evropskog konitnenta.
Proširivanje Mundijala 2026. godina prilika je i da otočna reprezentacija iz Concacaf zone Curacao pokuša po prvi put u historiji otići na veliko takmičenje. Vjerovatno reprezentacija za koju su rijetki čuli.
Ova selekcija je prije deceniju bila amaterska, totalni anonimusi pod drugim imenom o čemu ćemo u daljem tekstu objasniti, ali onda su počeli da ozbiljno rade, prije svega da pod svoju zastavu dovedu fudbalere koji su većinom igrali na druge nacionalne selekcije.
Naravno, to se najviše donosi na Nizozemsku. Da prilbižimo, Curacao se nalazi u južnom dijelu Karipskog mora, blizu obale Venecuele. Jedna je od samoupravnih teritorija Kraljevine Nizozemske, uz Arubu, Nizozemsku i Sveti Martin.
Dosta fudbalera koji vode porijeklo s ovog malo otočja igralo je za selekcije Nizozemske u mlađim kategorijama, ali promjena sistema u radu Saveza dovela je do situacije da dosta igrača vrate pod zastavu Curacaa, a posljednji u nizu je i njihova trenutno najveća zvijezda, fudbaler beogradskog Partizana, Xander Severina.
Pored Severine, zvijezda tima je i član engleskog Birmingham Citya Juninho Bacuna, a legenda reprezentacije je iskusni 34-godišnji Cuco Martina koji ima 61 nastup za Curacao i prvi je od fudbalera koji je pokrenuo cijelu priču odlukom da zaigra za zemlju svog porijekla, debitovao je 2011. godine. Martina je poznat u fudbalskom svijetu dok je igrao za Everton, Southamtpon, Stoke City, Feyenoord, iza sebe ima bogatu karijeru, a danas je član nizozemske NAC Brede čiji je i kapiten.
Kada spominjemo zvijezde ne smijemo da zaboravimo i Leandra Bacunu bivšeg fudbalera Aston Ville, Watforda, Cardifaa, a danas člana i kapitena Groningena. Upravo 32- godišni Bacuna i 34- godišnji Martina su predvodnici selekcije Curaca, a kakva bi to tek bila priča da na zalasku karijere sa svojom državicom odu na Mundijal.
U Nizozemskoj igra više od pola reprezentacije
Sama povezanost sa Nizozemskom dovodi i do logične situacije gdje skoro više od pola reprezentacije fudbalski hljeb zarađuje u Nizozemskoj. Između ostalog reprezentativci Curacaa igraju za Vitesse, Wallwijk, Oss, Eindhoven, Almere, Heracles, Fortunu Sittard, Helmond, Venlo.
Pored pomenutih Severine i Bacune van Nizozemske igraju i veznjak Bradnley Kuwas koji je čan turskog Giresunspora, Nathan Holder igra za Levski iz Sofije, Jearl Margaritha je član Sabaha iz Bakua, dok je u danskom Viborgu Nigel Thomas.
Najbolji strijelac u trenutnoj selekciji je Rangelo Janga 31-godišnjak koji igra u Izraelu za Bnei Sakhin, a za Curacao je postigao 17 golova na 35 odigranih utakmica. Interesantno da je nastupao za U17 i U19 reprezentaciju Nizozemske.
Kvalifikacije će biti duge, a Curacao sigurno nije naivna ekipa i tražit će svoju priliku.
Dvije decenije nevjerovatnog razvoja, politika pomogla
Podatak koji najbolje oslikava rast i razvoj fudbala na Curacau veže se za 2003. godinu kada je selekcija prethodnik (pomenuto na početku teksta) bila zakucana za dno FIFA rang liste, bili su 188. reprezentacija svijeta i amaterski tim za nabijanje gol razlike u kvalifikacijama. Radilo se o reprezentaciji Nizozemskih Antila.
O čemu je tačno riječ? Kada je počeo razvoj još većeg fudbalskog sistema na pomenutom otočju, politika je dosta uticala na to. Sredinom 2010. godine Curacao se odvojio zajedno sa Svetim Martinom i postao je nezavisna država, izdvojili su se od Nizozemskih Antila, iako su u Concacaf zoni nastupali kao zasebna reprezentacija, FIFA ih je primila 2010. godine kao nezavisnu državu, ali svi rezultati Nizozemskih Antila pripisani su Curacau jer je reprezentaciju Nizozemskih Antila sačinjavalo skoro 90% igrača sa Curacaa.
Reprezentacija i država koja ima zanimljivu sportsku priču iza sebe mogla bi biti hit narednih kvalifikacija za Mundijal 2026. godine.
U martu ove godine odigrali su i prijateljski duel protiv aktuelnih prvaka svijeta selekcije Argentinje, poraženi su 7:0, ali ta utakmica je samo bila pokazatelj da žele da igraju ulogu u svjetskom fudbalu, veliki je to dan bio za Curacao.
Za kraj da dodamo da domaće utakmice igraju u gradu Willemstadtu i na stadionu Ergilio Hato kapaciteta 10.000 sjedećih mejsta, a pomenuti stadion je renoviran 2013. godine kada je i počela ozbiljna renesansa fudbala na ovom otoku.
Kvalifikacije u Concacaf zoni kreću duelima prvog kruga koji Curacao preskače u novembru ove godine, a glavne borbe za Svjetsko prvenstvu počinju 2024. godine.
(sportam.ba)
