Prošlo je 45 dana od smrti velikana Miroslava Blaževića. Za Ćirom se tugovalo od Triglava do Đevđelije, jer je bio najomiljeniji lik na nogometnoj sceni. I ne samo u “jugi”. Ćiru su voljeli u Švicarskoj, Iranu, Kini.., gdje je radio kao trener.
O Blaževiću je snimljeno nekoliko “dokumentaraca” napisane brojne knjige, počasni je građanin rodnog Travnika, dobitnik najvećih trenerskih priznanja…
Ekipa portala Sportske ba posjetila je na Mirogoju Ćirin grob. Nekoliko svijeća i jedna dama pored groba.
Ljubica Matanović, skoro četiri desetljeća, od zagrebačke Univerzijade, Ćirina je tajnica.
– Da, dolazim skoro svaki dan kod Ćire- kazala je tužnim glasom gospođa Ljubica dok gleda u svijeće na grobu.
Ljubica je pored Ćire bila sve dok zauvjek nije zatvorio oči.
– Takav se čovjek nikad neće roditi. Volio je ljude. Sve ljude. Posebno Bosance. Nije to krio. Pa to svi znaju. I njega su svi voljeli…
Otkrila nam je kako se trener svih trenera ponašao u posljednjim danima života.
– Nosio se koliki može s bolešću. I kad mu je bilo teško, kada se patio zbog bolova, Ćiro je bio vedra duha. Pričao nam je viceve, nasmijavao nas. Kao da je želio da sakrije nesnosne bolove- priča Ljubica.
Nakon što se pomolila za “šefa”, suznih očiju skrušeno se okrenula i pokazala rukom.
” Evo, tu iznad Ćire pokopani su Dražen Petrović, Stjepan Lamza, Slaven Zambata, Josip Kuže…Hvala vam što ste posjetili našeg Ćiru- pozdravila se Ljubica i skoro nečujnim korakom napustila Mirogoj.
Uoči starta kvalifikacija za Evropsko prvenstvo prisjetili smo se brojnih anegdota s Ćirom iz vremena kada je bio izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Oktobar je 2008.godine. Čiru su u hotelu “Hercegovina” na Ilidži došli posjetiti stari znanci, nekada čuveni nogometaši Sarajeva Ibro Biogradlić i Fuad Muzurović. Sjedili su za okruglim stolom. Kada je Ćiro vidio Edina Džeku, tada dvadesetdvogodišnjeg napadača BiH, pozvao ga je, a on trokorakom došao, učtivo se pozdravio s Muzurovićem i Biogradlićem i sjeo na slobodnu stolicu Ćirinog stola.
“Ko ti je rekao da sjedneš. Diži se! Stani mirno!- zapovijedio je sav zajapuren Ćiro. Što je, osim Džeku, u nepovoljan položaj dovelo i Ćirine goste.
Dok je Džeko stajao ukočen u stavu mirno, sad već neki “drugi” Ćiro sve je iznenadio.
“Dragi moji prijatelji… Dobro ga pogledajte i upamtite što vam Ćiro vaš kaže. Edin će biti najbolji napadač Evrope! Bolji i od Ibrahimovića. Za Džeku će se otimati najbolji klubovi”- historijska je proročanska rečenica trenera svih trenera. Edin se nasmijao, zahvalio selektoru i zamolio da “odstupi”.
Tada je Džeko igrao za Wolfsburg, u koji je stigao iz čeških Teplica. Već narednu godinu (2009.) Džeko je bio šampion Njemačke i najbolji bundesligaški strijelac. Petnaest godina je prošlo, a Džeko je bio šampion i s Manchester Cityem, osvajao trofeje s Interom, bio najbolji italijanski strijelac, predvodio napad BiH na Svjetskom prvenstvu u Brazilu…
R.S.
Sportske.ba