sport.ba @sport.ba
Tokom posjete stadionu "Poljud" Kurir se uvjerio da legendarnog Vladimira Bearu veličaju kako je i zaslužio, iako su ga, dok je igrao za Hajduk, ljudi iz kluba i navijači ponižavali zato što je Srbin i pravoslavac, zbog čega je i napustio klub nakon osam uspješnih godina.
Beara je rođen 1928. godine u selu Zelovo, koje se nalazi na manje od 50 kilometara od Splita, gdje je proveo najveći deo igračke karijere.
Golman je postao slučajno, na "Starom placu" 1946. godine, kada su ga ljudi iz Hajduka zamolili da zamijeni povrijeđenog golmana jer rezervni nije stigao na trening.
Niko nije ni slutio da je baš tada počela blistava karijera jednog od najboljih jugoslovenskih, ali i svjetskih golmana u historiji.
Bio je legenda Hajduka, Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije, a nakon njegove smrti 2014. podigla se prašina oko mjesta gde je sahranjen.
Beara je rođen kao pravoslavac u Zelovu u Dalmaciji, u kojem su živjeli Srbi, želio je da počiva na pravoslavnom groblju u rodnom selu, u porti Crkve Svetog Ilije gdje su sahranjeni i njegovi preci.
Tu je za života podigao grobnicu, međutim, sahranili su ga kao katolika u Splitu, na Lovrincu, uz opelo koje su služila tri fratra.
Njegova supruga Jadranka govorila je u hrvatskim medijima zašto je odlučila da ne ispoštuje Vladimirovu posljednju želju:
- Ja sam odlučila da sahranimo Bearu na Lovrincu i to je moje pravo. U Zelovu su mi rekli da je led oštetio grobnicu, a kad sam došla na grob, vidjela sam da led nije mogao da napravi to, već je to neko uradio namjerno.
I tokom boravka u Hajduku Beara je imao probleme zbog toga što je Srbin pravoslavac.
Saigrači i ljudi iz kluba su ga ponižavali zbog toga, a upravo to je razlog zbog kojeg je 1955. godine napustio klub nakon osvajanje titule prvaka Jugoslavije sa Splićanima.
Narednih pet godina je proveo u Crvenoj zvezdi, s kojom je osvojio tri šampionske titule i dva Kupa maršala Tita.
U karijeri, koja je okončana 1964. godine, branio je još za Alemaniju i Viktoriju Keln.
U ranom djetinjstvu Beara je doživio nesreću kada je udario glavom o kamen dok je s drugom djecom skakao u duboku rupu od zemlje i pijeska. Pao je u komu i ljekari nisu imali dobre prognoze.
Majka Marija ga je iz bolnice u Splitu zaprežnim kolima odvezla u manastir Dragović, gdje su mu čitali molitve za ozdravljenje pred ikonom Svete Petke. Vladimir se probudio iz kome, a čak su i ljekari to pripisali čudu.
Jedna od zanimljivijih priča iz života Beare jeste način na koji je postao golman.
Jednog dana 1946. godine, kao osamnaestogodišnjak je posmatrao trening Hajduka na Starom placu.
Prvi golman se povrijedio, a rezervni još nije stigao na trening, pa je trener Jozo Matošić pokazao prstom na Bearu i rekao: "Mali, ajde stani na gol, dok onaj mulac ne dođe".
Oduševio je sve, osim napadača koje je zaludio sjajnim odbranama. Odmah mu je rečeno da se sutradan pojavi na treningu, a godinu dana kasnije je postao prvi golman Hajduka.
Na Starom placu je odigrano 3.149 utakmica, Hajduk je pobijedio na 1.982, izgubio na 689, dok je 478 susreta završeno bez pobjednika.
Na njemu su Splićani igrali sve do 1979. godine kada je završena izgradnja "Poljuda". Danas se na Starom placu igra ragbi.
Beara je bio neponovljiv golman s nevjerovatnim refleksima. Zbog golmanskih karakteristika dobijao je razne nadimke, kao što su "leteći panter" i "čovjek od gume", a posebno je upečatljivo "balerina s čeličnim šakama", kako su govorili za njega.
Pored toga što je branio na vrhunskom nivou, Vladimir je redovno igrao balet u splitskom pozorištu, što je veoma neobično za jednog fudbalera.
Kurir sport / Aleksandar Knežević
