Najteža utakmica u životu mi je protiv Grčke na Koševu

Meho Kodro već godinama dio odmora "potroši" u Mostaru. Ovaj put je u rodni grad došao nakon što mu je istekao ugovor s Real Sosijedadom, klubom u kojem je kao igrač izgradio nevjerovatnu internacionalnu igračku karijeru. [anter]U reprezentaciji sve funkcionira kako treba Reprezentacija je neizostavna tema, pogotovo kad razgovarate s nekadašnjim kapitenom i selektorom. Sušićevi "Zmajevi" obavili su strašan posao u kvalifikacijama, Brazil je sve bliži. - Dobar dio posla je urađen, ali moramo biti oprezni do kraja. U utakmice protiv Slovačke moramo ući koncentrirani, malo predostrožnosti, ponajviše zbog našeg mentaliteta, nije naodmet. Vidi se da je to sada jedna prava ekipa koja zna šta hoće, puna talenata, a Sušić radi odličan posao i rekao bih da sve funkcionira onako kako bi trebalo danas u modernom fudbalu.[/anter] Počeo je u Veležu, a preko Sosijedada došao i do slavne Barcelone. Igrao je potom za Tenerife, Alaveš, završio, pomalo neočekivano, u Izraelu, u Makabiju iz Tel Aviva. Kao i većina nekadašnjih igrača Veleža, okrenuo se trenerskoj karijeri, probao je s mladima u Realu, kasnije sa B ekipom, vodio je kratko i reprezentaciju BiH, a danas, kaže smijući se, čeka novu šansu... - Čekam. Nekih kontakata je bilo, pa ćemo vidjeti. Kada već mijenjam klub, onda bih volio otići u neki bolji, iako se teško probiti u elitu među najbolje u Španiji, ne samo u Prvoj, već i u Drugoj ligi. Svi odmah traže rezultate, a tebi kao treneru potrebno je milion stvari da se poklopi. Nisam čvrsto odlučio da to mora biti klub iz Španije, ako je potrebno, spreman sam raditi i van zemlje u kojoj živim - priča Kodro u razgovoru za "Dnevni avaz", pa dodaje: [anter]O Veležu i prijateljima Kako Meho provodi vrijeme na odmoru? U Španiji bi vjerovatno igrao golf, u Mostaru je, kaže, uglavnom s porodicom, malo "uz vodu", malo sa starom rajom iz Veleža. Igra tenis, ali fudbalski. - Volim golf, ribolov, a s rajom iz Veleža najviše tenis, ali onaj nogom. Nađemo se stara ekipa iz Veleža pa po trojica po pravilima igramo. Nekada je, sjećam se, pokojni Marko Kana Čolić bio najbolji, danas je Duško Bajević. Velež prati, a njegov dolazak u Mostar su neki počeli povezivati povratkom u klub. - Pratim Velež, čujem se sa starim igračima koji su tu, s Ibrom Rahimićem sam prijatelj iz igračkih dana. Velež je klub s imenom i prezimenom, historijom, i svi bismo voljeli da je situacija bolja, da je na vrhu. Nadam se da će ta vremena doći. Što se tiče te priče o povratku, to je onako bila više špekulacija. Za sada su moji planovi isključivo vezani za inozemstvo...[/anter] - Ma fudbal je fudbal svugdje, i u Njemačkoj, i u Italiji, Engleskoj... iako je u Engleskoj trenerima lakše raditi nego u Španiji, gdje je ludnica. Tamo ti, jednostavno, ne daju vremena, zavisiš od dvije, tri ili četiri utakmice, dok je u Engleskoj situacija drugačija, tamo treneri dobiju puno više vremena. Španci su temperamentom drugačiji, kod njih jučer i sutra ne postoji, uvijek je sad ili nikad, stalno se moraš dokazivati... U San Sebastijanu se Kodro udomaćio. Tamo je od 1991. godine, kada je prešao iz Veleža u Real Sosijedad. - U Veležu sam igrao šest godina, računajući i godinu vojske. Prve tri ili četiri nisu bile ništa posebno, postizao sam golove, ali sam tek bio pravi u posljednjoj sezoni kada sam imao više odgovornosti, pucao penale i slobodne udarce. Dao sam 17 ili 18 golova. Kada sam prešao u Real, igrali smo protiv imenjaka iz Madrida, zabio sam iz velike udaljenosti slobodan udarac, nakon čega mi je trener Džon Tošak (John Toschak) rekao: "Od sada ti pucaš slobodne udarce". Igrao sam dobro, valjda su lopte tamo bile drugačije - kaže kroz smijeh. Uspio je izboriti dres reprezentacije Jugoslavije, upravo pred raspad bivše države. - Debitovao sam 1991. u Švedskoj, kada je Dejan Savićević zabio tri gola, a Jugoslavija pobijedila 4:3. Mene je Ivica Osim uveo posljednjih 15-tak minuta. Nakon toga me je Tošak, koji je bio na tribinama, odlučio pozvati u Real Sosijedad. Onda sam kasnije počeo prijateljsku utakmicu protiv Holandije, tada već kao igrač Sosijedada. Ovdašnjoj javnosti je malo poznato da je Kodru trenirao i donedavni trener Bajerna Jup Hejnkes (Jupp Heynkees). - Hejnkes me doveo u Tenerife. U to vrijeme smo igrali odlično, stigli smo do polufinale Kupa UEFA, kad smo ispali od kasnijeg osvajača Šalkea. Hejnkes je veliki trener, tu nema sumnje. Je li Kodro mogao napraviti još više u igračkoj karijeri? - Moglo je i više i bolje, ali moglo je i gore. Nisam imao tako velikih problema s povredama baš kao ni s kilogramima. Najteža utakmica u životu mi je protiv Grčke na Koševu, kad smo izgubili 0:1. Tu nam ništa nije polazilo za rukom, prvom meni, ispromašivali smo se, primili neki glupi gol i stvarno sam teško primio taj poraz.