sport.ba @sport.ba
Ukoliko nedavne optužbe za napastvovanje na račun Mejsona Grinvuda ikako mogu izvući nešto pozitivno, to je činjenica da se o ovoj temi mora sve više govoriti unutar sportskog svijeta.
Odnos fudbalera prema ženama često je etiketiran kao "tabu tema" i o tome se ne govori preširoko u kompletnoj sportskoj javnosti, a stiče se utisak da bi trebalo.
Više nego dovoljno o kompletnoj slici govori poruka jednog od trenera premijerligaških ekipa, koji je prilikom prvog zatvaranja usljed širenja k.orona virusa svojim fudbalerima ostavio poruku "Znam šta ćete uraditi, samo se pobrinite da vas ne uhvate".
Maltene svaki pojedinac u okviru Premijer lige ima čovjeka koji radi za sebe. On je taj koji obavlja sve stvari, počevši od vožnje, pa sve do uloga u kladionicama umjesto igrača. Nabaviće im auto, a nerijetko će on biti taj koji će pronaći žene za noć. Organizovaće zabave, uglavnom u podrumima kuća samih fudbalera, koji su često dizajnirana kao klubovi, upravo zbog ovakvih radnji, a na ulazu će svim pozvanim na žurku biti oduzeti mobilni telefoni, kako ne bi mogli da nastanu dokazi o tome šta se unutra dešava.
Ono što se dešava je ipak sporazumno i uključuje manji dio igrača, ali činjenica da žene mogu biti plaćene da budu tamo odmah stavlja stvari na rub zakona. To može biti organizovano za rođendan igrača, poslije sezone ili internacionalne pauze. Isto tako, može se zakazati bez konkretnog razloga, kao žurka iz zabave. Nerijetko su u cjelokupnu priču umiješani noćni klubovi, gdje gazde pomenutih lokala znaju šta se dešava i kakvi su fudbaleri van terena.
Znaju li klubovi? Vrlo često, da. Turneje prije i poslije sezone posebno su plodno tlo za ovakve stvari. Ponekad, sa dva velika kluba u istom dijelu svijeta u isto vrijeme, mogu uključiti igrače iz više od jedne ekipe.
Jednom, nakon žurke u režiji fudbalera Mančester Junajteda, koja je izmakla kontroli prije mnogo godina, ser Aleks Ferguson je pozvao svoju ekipu nekoliko dana kasnije i natjerao ih da održe predavanje o pravilnom ponašanju pokojnog engleskog menadžera Grejema Tejlora. Dovoljno je reći da je takva vrsta moralizacije iz prve ruke, stare škole, uglavnom stvar prošlosti.
Kako je jedan izvor iz Premijer lige rekao za "Sportsmejl": „Ako igrač radi svoj posao na terenu, šta god da radi van kluba, uglavnom je prepušteno njemu, sve dok je to legalno. Svi znaju šta neki igrači rade. Oni samo zatvaraju oči na to. Zašto će, na primjer, trener ili sportski direktor učiniti bilo šta da uznemiri zvijezde? To se jednostavno neće dogoditi".
O ovome se šuti, a možda bi trebalo da se malo više priča. Biti fudbaler nije stvar koja je usko vezana za teren, već bi kompletna ličnost jednog sportiste morala da bude takva da mladi naraštaji u njima mogu vidjeti kompletnog idola, cijelim svojim likom, a ne samo dešavanjima sa terena.
