
Nagađanjima je došao kraj - Antonio Conte novi je trener Pijetlova. Talijanski stručnjak je većini klubova koje je vodio donosio ono što Tottenhemu kronično nedostaje – trofeje. Posljednji angažman bio mu je na klupi Intera s kojim se prije sporazumnog raskida ugovora okitio naslovom talijanskog prvaka. Najplodonosnije razdoblje bilo mu je u Juventusu na čijem je kormilu proveo tri sezone u razdoblju od 2011. do 2014. godine i u sve tri osvajao Scudetto. Engleska i London nisu mu stran teren po[to je dvije sezone proveo kao trener Chelseaja s kojim je 2017. osvojio prvenstvo, a iduće godine i FA kup.
ZVANIČNO, VRATIO SE U PREMIERSHIP: Antonio Conte novi trener Tottenhama, ZA KLUB JE IMAO JAKU PORUKU
Conte je u svoja tri posljednja kluba (Juve, Chelsea, Inter) i tokom vremena na klupi talijanske reprezentacije gotovo uvijek inzistirao na igri s trojicom stopera u zadnjoj liniji dok su postavke momčadi u sredini i posljednjoj trećini terena znale varirati. Nakon kraćeg debatiranja u redakciji smo zaključili kako će u Tottenhamu najvjerojatnije pokušati replicirati sustav iz Chelseaja, s obzirom na igrački kadar koji ima na raspolaganju i dokazanu uspješnost istog tog sustava.
Podsjetimo, u sezoni 2016/17. u kojem je s Chelseajem osvojio ligu ispred Pochettinovog Tottenhama njegova momčad najčešće je izgledala ovako:
Ukoliko se stvarno odluči za replikaciju sustava, prvih 11 Tottenhama već sljedeći vikend na teren bi mogli izaći u ovom sastavu:
Neosporno je da je prosječna individualna igračka kvaliteta u Conteovom Chelseaju bila na razini više nego što je to u Tottenhamu danas, ali pojedine zajedničke karakteristike u kadru obje momčadi omogućavaju mu da na novom poslu primjeni svoj stari sustav. Obje momčadi imaju vrhunskog napadača sposobnog doprinijeti u fazi napada (Costa/Kane), vrhunskog igrača kojemu je najprirodnija pozicija invertirani krilni napadač na lijevoj strani (Hazard/Son) i širok kadar na stoperskoj i bočnim pozicijama, pa igra s trojicom u zadnjoj liniji ne bi smjela zadavati problem u rotaciji.
U vrijeme posljednje Chelseajeve šampionske generecije David Luiz se kao središnji stoper kretao po vertikali. Iznosio bi loptu prema veznom redu i započinjao napade te pokrivao prostor iza zadnje linije koji je zbog visokog pozicioniranja i opasnosti od dugih lopti protivnika često bio ugrožen. Ovu ulogu sposoban je odigrati Cristian Romero, Tottenhamovo ovoljetnjo pojačanje iz Atalante, koji je u prošlom klubu pod Gian Pierom Gasperinijem ispunjavao sličnu zadaću. Brzinu i tehniku ima, kao i iskustvo igranja u Atalantinom sustavu s trojicom iza, možda i najatraktivnijem takvom sustavu u Europi.
Alonso i Moses su naročito protiv slabijih suparnika bili napadački orijentirani i konstantno su odlazili prema naprijed. Wing-backovi bi tako okupirali suparničke bekove, Costa bi okupirao barem jednog stopera, a Hazard i Pedro konstantno bi tražili pukotinu između suparničkog beka i stopera. Krilni napadači i wing-backovi znali bi zamijeniti karakteristične kretnje, pa bi Hazard i Pedro zauzeli krilne zone, a Moses i Alonso napali sredinu.
U Tottenhamu će na raspolaganju imati dva brza bočna igrača u Reguilonu i Emersonu (uz rotacijske opcije Daviesa, Dohertyja itd.), Son bi imao ulogu nalik Hazardovoj, a desnog ofanzivca iza leđa Harryja Kanea mogao bi igrati Giovani Lo Celso. Argentinac je najbolji nogomet karijereigrao u Betisu gdje je bio pozicioniran bliže golu i sezonu završio s devet pogodaka. Jača lijeva noga također ga čini kandidatom za ulaske u sredinu s desne strane.
Što se opcija glede napadačkog trozubca tiče Conte će u Tottenhamu imati više opcija jer su tu još Steven Bergwijn, Lucas Moura, Dele Alli i Bryan Gil, ali nedostaje mu rotacijska opcija za Harryja Kane na pozicije čistog napadača. U Chelseaju mu je Diega Costu mijenjao Michy Batshuayi, pa se ne bismo iznenadili ako Daniel Levy u siječanjskom prijelaznom roku krene po neku takvu opciju.
U sredini terena imat će dvojbi. Trenutno u kadru Tottenham ne postoji igrač čija se dinamičnost može mjeriti s Kanteovom, ali onaj koji mu je po karakteristikama najbliže je Tanguy Ndombele, pa je moguće da mladi Francuz pod Conteom bude standardan u sredini terena.
Chelsea je u sezoni 2016/17 postigao visokih 85 golova, a tek njihov 35. gol zabijen je udarcem glavom, što govori o tome kakav stil igre je preferirala tadašnja Conteova momčad. Igrao se atraktivan napadački nogomet bez preskakanja igre i to je činjenica koja će ovih dana sigurno ohrabrivati navijače Tottenhama.
Tottenham je pod Espiritom Santom mučila neučinkovitost dva napadački najkvalitetnija igrača. Kane i Son ove sezone u ligi su zajedno zabili samo pet pogodaka. Conte je u svakom klubu do sada izvlačio odlične partije iz svojih napadača (Lukaku, Costa itd.) pa nas neće iznenaditi ako ovaj ubojit dvojac pod njim ponovno procvate. Ako unatoč izostanku igrača kao što je Kanteove klase uspješno rekreira sustav s kojim je pokorio Premier ligu, onda ćemo u najjačajoj ligi svijeta ubrzo gledati još jednu jako zanimljivu momčad.