sport.ba @sport.ba
Upotreba nedozvoljenih doping sredstava u sportu je široko rasprostranjena, ali nekako se od svih sportova najviše ove supstance vezuju za bodibilding.
Naročito profesionalni bodibilding. Naravno, ne mogu steroidi, hormoni rasta, insulin, EPO itd da omoguće nekome ko nema genetiku i fantastičan rad da postane šampion, ali mogu da donesu blagu prednost ili da podignu nivo izgradnje tijela iznad prirodnog.
Međutim, ne samo nedozvoljena sredstva, već i ogromna mišićna masa nosi posljedice, jer se dešava da mnogi takmičari u bodibildingu su prerano preminuli.
Podsjetimo, nedavno (septembar 2020.) je preminuo poznati srpski bodibilder Zoran Vejić (55) koji je bio svjetski prvak i šampion u mnogim zemljama poput Mađarske, Italije, Grčke.
Takođe, treba navesti i primjer Nasera El Sombatija, momka koji ima naše korjene jer mu je majka iz Srbije, a otac iz Egipta. Takmičio se pod zastavom Jugoslavije.
Bio je drugi na takmičenju Mister Olimpija 1997. a preminuo je 2013. od posljedica infekcije bubrega.
Upravo o tome priča Terens Kristija Luoma, kanadski bodibilder, koji je napisao i nekoliko knjiga poput "Atomik Dog- the testosteron principles"
- Što se tiče mog profesionalnog života, to je sasvim druga stvar. Poznajem desetine bodibildera i raznih fitnesa koji su prerano umrli od srčanog udara. To su ljudi sa kojima sam radio, razgovarao ili sam barem razgovarao.
Ima ih toliko mnogo da bi njihova smrt mogla koristiti za sastavljanje prilično zastrašujućeg fudbalskog tima, zajedno sa sve igračima na klupi.
Žao mi je ako je to ispalo glupo; Samo sam htio da kažem da je nesrazmjeran broj bodibildera umro u poslednjih 30 godina, barem neproporcionalno gotovo svim jednakim, sličnim godinama, slučajnim uzorkovanjem osoba koji nisu dizali tegove u istom vremenskom periodu.
- Možda su oni bili žrtve prevelike veličine, viška hrane, viška ljekova, viška svega - učinio sam da imam osjećaj da je njihova briga nad životom slabašna.
- Zašto, ako sam ja to mogao da vidim, oni nisu mogli? Ili njihovi prijatelji ili porodice?
- Ostaviću ta pitanja, zajedno sa bilo kakvim sjećanjima i priznanjima, nekom drugom piscu. Umjesto toga, ono o čemu želim da razgovaram, šta želim da analiziram, je zašto je većina njih umrla tako mlada. Da li su to, kao što većina brzo nudi, steroidi ili je to bilo nešto drugo? - kaže Luoma.
On dodaje da ima svoju teoriju:
- Imam teoriju. U stvari, imam ih par. Za početak, pretpostavljam da ne možemo u potpunosti kriviti njihove prerane smrti stvarne steroide. Umjesto toga, to je u velikoj mjeri rezultat njihove ogromne tijelesne mase koja je u velikoj mjeri olakšana upotrebom ovih ljekova.
- To možda ne zvuči kao velika razlika, ali dozvolite mi da objasnim.
- Dozvolite mi da napravim analogiju. Recimo da živite u jednospratnoj kući od 1.500 kvadratnih metara sa peći koja izbacuje oko 50.000 BTU - što je dovoljno za zagrijavanje mjesta, čak i tokom najhladnijih noći. Ali onda počnete da nadograđujete kuću, dodajući porodičnu sobu jedne godine, a možda i sljedeću.
- Ipak, još uvek imate istu peć, samo što ona mora da natjera toplotu kroz mnogo više kubnih stopa i kroz mnogo više kanala koji su možda preuski za novu veličinu kuće. Odjednom, nije tako efikasno kao što je nekad bilo. Tada dobijate divlju ideju da dodate stan za iznajmljivanje, i dalje koristeći istu peć.
- Nakon nekog vremena, vaša lijepa, udobna kuća od 1.500 kvadratnih metara sada je bliža 4.000 kvadratnih metara sa mršavim kanalima. To nije samo neefikasno, već i stalno opterećuje peć. Jednog dana, Rufus, vaš stanar, zagrijava toplotu do 90 stepeni i peć konačno puše, a njeni kapaciteti su pretjerano prošireni.
- Siguran sam da vidite na šta mislim. Jednom sam pročitao da je potrebno 10 puta više krvnih sudova da vaskularizuje pola kilograma mišića nego pola kilograma masti. Ako je to tačno, onda gojazni vozač kamiona sa procentom tjelesne masti oko 35% vjerovatno ima veće šanse da provede dug život od bodibildera koji postepeno dodaje tri do pet puta veću mišićnu masu od običnog čovjeka.
- Čak i ako taj broj 10 u vezi sa vaskularizacijom nije potpuno tačan, osnovna činjenica je tačna - mišić ima mnogo više kapilara u sebi od ekvivalentne količine masti, i neko ko nosi oko 100 kilograma više mišićne mase nego što je imao prije nego što je počeo podizanje opterećuje njegovo srce.
- Imati toliko težak rad srca da tijelo obogati kiseonikom, ako tolerišete još jednu analogiju, poput jednog konja koji vuče zapregu od 8 konja.
Dodatna mišićna masa je, generalno, zdrava stvar, kao što je naravno i trening otpora uopšte. Trening sa tegovima povećava proizvodnju NO, što dovodi do zdravijih krvnih sudova. Zapravo, istraživanja pokazuju da postoji negativna veza između mišićne mase i kardiovaskularnih bolesti - što više mišića imate, manje su šanse za razvoj srčanih oboljenja.
- Osim toga, dodatna masa može vam pomoći da prevaziđete razornu bolest. Razmotrimo slučaj osnivača EAS -a i mog starog šefa Bila Filipsa. Zarazio se COVID -om, bio je hospitalizovan i proveo je nekoliko mjeseci povezan sa ventilatorom na intenzivnoj njezi, većim dijelom u indukovanoj komi, i izgubio je 70 kilograma tjelesne težine.
- Da nije imao tu dodatnu mišićnu masu, sigurno bi umro, jer kada izgubite dovoljno mase (ona malo varira od pojedinca do pojedinca), vaše tijelo se isključuje i umire, bez obzira na to šta se još dešava.
- Sve ovo rečeno, govorim o zdravoj količini mišićne mase, a ne o bijednim ekscesima koje vidite kod većine konkurentnih bodibildera. Doduše, rana smrt mnogih od ovih bodibildera koji zloupotrebljavaju steroide nije izvjesnost. Najvjerovatnije neće umrijeti u pedesetim, četrdesetim ili čak tridesetim godinama. Dovraga, koliko god opasno bilo pušenje cigareta, samo oko 1 od 5 njih razvit će rak pluća.
- Neki bodibilderi koji koriste steroide će pratiti njihov hematokrit. Neki će izgraditi svoj respiratorni sistem zajedno sa muskulaturom. Neki će piti puno tečnosti. Nadajmo se da će neki znati kada je dovoljno kada je u pitanju dodavanje veličine - zaključio je Luoma.
