sport.ba @sport.ba
Igrali su u formacijama s dva i tri stopera, u sustavima kada se momčad životom brani, ali i kada neumorno napada i guši suparnika. Mijenjali su se treneri koji su ih vodili, golmani kojima su olakšavali posao, kao i svi drugi igrači kojima bi štitili leđa. Obarali su nevjerojatne rekorde, osvajali titule, ali pamtili i gorke poraze. I dok se sve oko njih mijenjalo, Giorgio Chiellini i Leonardo Bonucci su bili i ostali tandem koji traje.
Chiellini je sa svojih 36 godina odradio 111 utakmica za reprezentaciju Italije, dok je dvije godine mlađi Bonucci zabilježio 108 nastupa. Tijekom posljednjih 11 sezona, oni su ukupno deset proveli kao neizostavne vođe Juventusove obrane. Zajedno su osam puta bili prvaci Italije, kao što su dva puta gubili finala Lige prvaka te finale Eura 2012. godine.
"Na glavi imam preko 100 šavova. Krvi se ne bojim"
Nakon toliko zajedničkih borbi, uspona i padova, na zalascima svojih karijera pružila im se vjerojatno posljednja šansa da s reprezentacijom osvoje veliki trofej. Sudbina je, poput jakog holivudskog filma, odlučila da finalni boj na ovom Euru odrade na epskom Wembleyju protiv Engleske.
Valjda zato što samo oni izgledaju kao dvojac koji engleskim rukama može zabraniti da podignu trofej kojem oduvijek neodoljivo pjevaju "It's coming home".
Strahovat će Englezi od lukavog Immobilea, hladnog Jorginha, Chiesinog šuta, Insigneovog ulaska s krila, Barellinog dolaska iz drugog plana, ali pitanje koje sebi najviše postavljaju ne glasi "tko nam može zabiti gol", nego "hoćemo li mi zabiti gol".
Bez obzira na svu tu širinu u napadu kakvu ne posjeduje nijedna reprezentacija na svijetu, Englezi su svjesni da ih čekaju Chiellini i Bonucci, dva veterana koji nogomet imaju u malom prstu, koji u istoj utakmici mogu igrati i gospodskom lakoćom, ali i rudarskom požrtvovnošću. Ovisno o potrebi.
To je tandem od kojeg smo naučili da se na jednoj utakmici više od postignutog gola u tuđoj mreži može slaviti onaj koji se spriječi u svom kaznenom prostoru.
"Na mojoj glavi ima valjda minimalno 100 šavova. Krv mi ne smeta, posebno ne moja. Za mene, obrana je užitak. Blokiranje suparničkog udarca je čisti užitak. Oni startovi u posljednjem trenutku i nezamislivo spašavanje pogotka na gol-crti mi daju veću satisfakciju nego postizanje gola. Lijepo je postići pogodak, ali to nije moj život. Sprječavanje gola je moj život", pojasnio je Chiellini.
"Poznajem ga bolje nego suprugu"
Upravo u toj strasti da se grle, vrište i urlaju kada izbace ili izblokiraju loptu u korner, krije se sva umjetnost obrane koju igraju talijanski profesori.
"Oni mogu otići na Harvard držati predavanja kako biti centralni branič", opisao ih je jednom Jose Mourinho.
Za Chiellinija i Bonuccija je specifično što su nerazdvojni, a opet se znatno razlikuju i na terenu i izvan njega. Njihovu povezanost najbolje pokazuje Chiellinijeva izjava da Bonuccija poznaje "bolje nego svoju suprugu", a već su najavili da će 14. srpnja zajedno otići na odmor.
Razlike su vidljive u stilovima igre, ali i različitim životnim navikama. Chiellini je van terena poznat kao obrazovan čovjek koji je diplomirao menadžment i ekonomiju. Napisao je autobiografiju, a bio je i koautor knjige o legendarnom braniču Juventusa Gaetanu Scirei.
Ipak, na terenu je ratnik sa šavovima na glavi i pet puta slomljenim nosom. Daleko od toga da je slab tehničar, ali nitko neće pričati o njegovim šutevima, pasevima ili sposobnosti da sačuva loptu.
S druge strane, Bonucci je pozitivni luđak koji je krajem 2010-ih unajmio motivacijskog trenera Alberta Ferrarinija koji ga je vezao za stolicu, a onda vrijeđao i udarao. Ako bi mu Bonucci pokušao uzvratiti, dobio bi udarac u stomak. Tako je Ferrarini trenirao njegov fokus i stvorio ratnika.
Nerazdvojni i različiti - jedan piše knjige, drugi udara pljačkaša s pištoljem u ruci
Takav ratnik je 2012. godine uradio nešto što graniči sa zdravom pameću. Dok je sa suprugom i sinom boravio u autosalonu, napao ih je pljačkaš s maskom na glavi i pištoljem u rukama. Od Bonuccija je tražio sat, a dobio je udarac u lice, nakon čega je pobjegao. Talijanski branič ga je nastavio goniti, dok je začuđeni pljačkaš prilikom bijega govorio: "Što radiš, jesi li lud? Upucat ću te." Bonucci je slučaj prijavio policiji, a svojim luđački hrabrim potezom oduševio je talijansku javnost.
Svoju čudnu narav pokazao je i 2017. godine kada je iznenađujuće napustio Juventus i otišao u Milan. Potom je s milanskim klubom zabio gol bivšem klubu i proslavio ga, a to je razočaralo navijače torinskog velikana. No, već godinu dana kasnije vratio se na staro mjesto i nastavio tragati za titulama.
Međutim, iako je izvan terena zapaljive naravi, Bonucci je na travnjaku poznat kao izuzetno staložen igrač koji ima fantastične tehničke sposobnosti. Njegove plejmejkerske osobine, razigravanje suigrača i slanje dugih lopti spadaju među najbolje na svijetu kada su u pitanju obrambeni igrači. Zato ga je Pep Guardiola opisao kao njemu "jednog od najdražih igrača ikada".
Historija nogometa vjerojatno ne pamti sličan tandem jer prava je rijetkost da bilo koja dva igrača provedu toliko sezona zajedno u reprezentaciji i klubu te u obje momčadi bilježe povijesne rezultate.
Pored brojnih stvari koje se mogu naučiti od ovog fenomenalnog tandema, možda je najveća osobina u stvari težnja stalnom učenju. O tome svjedoči Chiellinijeva izjava u kojoj pojašnjava kako se priprema za utakmice. Iako je iza njega toliko uspjeha i pohvala, Chiellini sebi ne daje za pravo da olako shvaća protivnike i zbog toga gleda klipove o njima koji znaju trajati i po 45 minuta.
"To mi pomaže da se povežem s njima. Moram znati što najviše vole, kakva utrčavanja rade. To je način na koji postižem njihovu valnu duljinu i sinkroniziram se s njima. Pogledam i svaki gol koji protivnička ekipa zabije u sezoni. Ako igraš protiv Barcelone, to znači da pogledaš 80 ili 90 golova, ali gledajući kako zabijaju golove, naučiš i kako igraju. Tako možeš pretpostaviti njihove namjere", kazao je jednom Chiellini.
Neupitno je da se Chiellini vrijedno spremao i za večerašnji susret. Ovaj put je izučavao Harryja Kanea, Raheema Sterlinga i ostale engleske ofenzivce. No, sigurno je razmišljao i o igri sudbine, toj višoj sili koja mu je omogućila da u finalu Eura uopće igra i još nosi kapetansku traku.
Naime, on je u sezoni 2019./2020. odigrao samo četiri utakmice jer je pretrpio jednu od najtežih sportskih ozljeda kada su mu stradali križni ligamenti. Da se Euro igrao prošle godine, kao što je bilo planirano, on skoro sigurno ne bi bio ni na popisu.
