sport.ba @sport.ba
Njemačka je ubjedljivo savladala branioca naslova Portugal (4:2) u Minhenu, a junak ‘Elfa’ bio je lijevi bočni nogometaš Atalante Robin Gosens.
Nijemac koji je svoju profesionalnu karijeru započeo u Nizozemskoj, blistao je u okršaju protiv aktuelnog prvaka Europe, upisavši dvije asistencije i postigavši pogodak, zasjenivši Cristiana Ronalda na drugoj strani.
Naravno, svi su se prisjetili Gosensove ispovijesti u kojoj je otkrio kako ga je Portugalac odbio za dres, u utakmici talijanskog kupa prije dvije i po godine, u kojoj je Atalanta savladala Juventus (3:0).
FOTO: PROFIMEDIA
“Nakon utakmice protiv Juventusa, želio sam ispuniti svoj san o dresu Cristiana Ronalda. Nakon posljednjeg zvižduka otišao sam do njega i nisam ni išao s ekipom da slavim. Pitao sam ga: ‘Cristiano, možemo li zamijeniti dresove?’, nije me ni pogledao i samo je rekao ne. Bio sam totalno crven i posramljen. Znate onaj trenutak kad vam se dogodi nešto neugodno i pogledate da li je neko primijetio? Upravo sam to osjećao, bio sam ponižen i pokušao se sakriti”, naveo je Gosens u dijelu autobiografije.
Nakon toga, njegovi saigrači su se našalili s njim, pa su mu donijeli nov dres Ronalda u svlačionici.
“Nisam ga ovaj put pitao za dres, jer želim da uživam u svojoj partiji i našoj pobjedi”, rekao je Gosens nakon trijumfa nad Portugalom, u kojem je proglašen za igrača utakmice.
Inače, na treninge je znao doći sa zadahom od silnog ispijanja alkohola. Nikada, zapravo, nije bio u nekoj velikoj fudbalskoj akademiji, a nije nikada ni zaigrao u Bundesligi. Sada je heroj Njemačke.
Do prije sedam meseci Robin Gosens nikada nije obukao dres reprezentacije. Jedan je držao u sobi, onaj Thomasa Mullera. Sada je s njim cimer u kampu "pancera", ali je i više od toga.
Za nestvaran put ka slavi Gosens može da zahvali mnogim ljudima, ali i svom ogromnom talentu, trudu i - iznenadnoj promjeni njemačke taktike. Ali, priča o njemu ne bi smjela da se priča bez uvida o suštini njegovog postojanja:
Mnogima je bio "nevidljiv", neupadljiv, nedovoljno dobar, dok nije dobio pravu šansu.
Odrastao je u nemačkom selu Eltenu, blizu holandske granice, i nikada nije ni mislio da će zaigrati ozbiljan fudbal kada su mu na probi u Borusiji Dortmund rekli "Neka, hvala... idi kući". Igrao je amaterski fudbal za Rede, a i danas tamo pamte da se toliko opijao s drugovima u noćnim provodima, da je nedovoljno trijezan dolazio na jutarnje treninge.
Ipak, samo što je napunio 18 godina, zaigrao je na meču na kome je bio skaut holandskog Vitesea. Došao čovjek da obrati pažnju na nekog sasvim drugog igrača, ali vidio je šta sve Gosens umije na sredini terena. Pozvao ga je poslije meča da dođe na probu.
U Viteseu se njegovo umijeće prilično svidjelo Peteru Bosu, treneru "A" tima. S prvotimcima je nekako odjednom sve više i sve bolje trenirao prije nego što se, uz jedan za njega sretan splet okolnosti, preselio u lošiji tim - Dordereht koji se probio u prvu ligu. A odatle je prešao u španski Herakles. Za samo 900.000 eura kupila ga je Atalanta i... Bajka je zvanično počela.
"Mislim da sam se promijenio onog časa kada mi je ukazana prava šansa. Radio sam nevjerovatno naporno od tada, shvativši da ako ću stvarno da budem profesionalac, moram da naučim sve ono što nisam u nekoj dobroj omladinskoj školi", priznaje.
Toliko je volio da uči, da je u Atalanti često sjedio zajedno s trenerom Gasparinijem i "secirao" snimke s mečeva, kako bi bio što bolji u tom čuvenom 3-4-3 sistemu ekipe iz Bergama, koji je opčinio Evropu.
U tom sistemu je mogao da radi ono što najviše voli - da trči 90 minuta, ali sa ozbiljnom ulogom. Dvojakom. Morao je da kao moderni lijevi spoljni, "wing back", kako to Englezi vole da kažu, odnosno "Schienenspieler" ("šina-igrač" onaj koji je poput voza koji ide naprijed do kraja, i nazad do kraja), kako to kažu Nijemci, da radi dvije stvari: i da pazi na najopasnija krila rivala, ali i da radi (maltene) šta poželi u ofanzivnom dijelu brzih akcija. U onim statitičnijim, do izražaja je dolazilo ono što mu nikada nije bilo strano ni teško, dobar centaršut. Kako god da "okrenete", prijalo mu je da igra to što mu je omogućeno da igra, i to u timu koji je postao senzacija, najprije Italije, pa Lige šampiona.
"Mnogo sam glasan na treninzima reprezentacije, kažu (smijeh). Ali, to sam ja. Ima da se 'gine' i kad se vježba. Tad je možda i važnije nego na meču, jer na meču - to postaje rutina", otkriva Gosens, koji je svojom posvećenošću, ali i vedrim duhom, osvojio i saigrače u taboru "pancera".
