sport.ba @sport.ba
Mirko Šarić hrvatski fudbaler nije previše poznat čak i najpasioniranijim ljubiteljima fudbala, ali njegova tragična sudbina odjeknula je u Argentini gdje je rođen i gdje je napravio svoje prve, ali i posljednje fudbalske korake.
Šarić se kao dječak priključio podmlatku San Lorenca, te je kasnije bio prepoznat kao veliki talenat i ubrzo je, te 1996. godine zaigrao za prvi tim argentinskog velikana.
Karijera mu je išla munjevito uzlaznom putanjom, a kruna svega toga je bio poziv za mladu reprezentaciju Argentine za koju je odigrao sedam mečeva i postigao dva gola.
Ipak, u decembru 1999. godine, Šarić je zaradio povredu ligamenata ljevog koljena i od tog momenta njegov svijet počinje da se ruši.
Jedini momenat radosti dogodio mu se na privatnom planu, kada mu je devojka, sa kojom se zabavljao, rekla da je trudna i da će mu roditi dijete. Bio je neizmjerno sretan, pa ni saobraćajna nesreća, propali transfer u Real Madrid i povreda nisu mogli da mu oduzmu osmijeh.
Njegova majka Ivana ipak je želela da se preko DNA testa provjeri da li je dijete njegovo, jer se djevojka, kada Mirko nije bio tu, družila sa nekim drugim momcima i izlazila u provod.
Sumnju je potvrdio i njegov brat Martin, koji je trenutno šef stručnog štaba San Lorenca, kluba gde je Mirko proveo čitavu svoju, nažalost, kratku karijeru.
- Zabavljali su se skoro godinu dana. Izlazio sam u grad i viđao sam je sa drugim momcima. Pričao sam sa Mirkom o tome, mnogo smo se svađali. Razumio sam da je zaljubljen, ali kao brat sam morao da mu kažem istinu, iako je boljelo. Svakako, on je sumnjao takođe, jer se vratio iz Japana gdje je igrao za mladu selekciju Argentine, a datumi se nisu poklapali. Kada je "padalo" začeće, on je tada bio u Japanu - rekao je Martin.
Mirko je odradio test zajedno sa bebom i devojkom i ispostavilo se da dijete nije njegovo.
Usljedili su mjeseci ludila i razgovora, kao i totalne depresije.
On je sa svojim roditeljima otišao kod oca od devojke i izgovorio prvo što mu je bilo u glavi.
- Znate da ja neću prihvatiti to dijete jer nije moje - kazao je Mirko.
Sa druge strane je dobio totalno neočekivan odgovor.
- Znaš, Mirko, mora da si pogrešio negdje - bio je kratak otac.
Nakon toga, otišli su kući i nikada više nisu imali kontakt sa tom djevojkom ili sa njenom porodicom.
Mladi fudbaler nije mogao da preboli šta mu se dogodilo i nastavi dalje da živi.
Nisu pomagali ni savjeti, ni ljubav porodice, a ni razgovor sa glavnim trenerom San Lorenca, legendarnim Oskarom Ruđerijem koji mu je preporučio psihijatra.
Jedne noći su ga zatekli u sobi gdje nije davao znake života. Presudio je sebi tako što se objesio.
Ugašen je jedan mladi život i potencijalna velika karijera.
Kobni 4. april 2000. godine zapamćen je u San Lorencu kao dan gde je zbog tuge jedan golgeter rešio da digne ruku na sebe.
