sport.ba @sport.ba
Slavni kamerunski borac Fransis Naganu naporno se priprema za borbu koja mu može donijeti titulu UFC šampiona u teškoj kategoriji.
Ostalo je mjesec dana do okršaja koji ljubitelji borilačkih vještina s nestrpljenjem čekaju - Fransis Naganu protiv Stipe Miočića!
Kamerunac silno želi da se osveti Miočiću za poraz koji je doživio prije tri godine, pa trenira jače nego ikad.
Na Instagramu je objavio video na kom ga sparing partner pola minuta silovito udara u tijelo. Udarce je je primao s lakoćom, a po isteku vremena se samo nasmiješio.
Naganu je u odličnoj formi, ima četiri vezana trijumfa i spreman je da napadne titulu u teškoj kategoriji.
Naganu je porijeklom iz Kameruna izgleda zaista zastrašujuće. Visok je 194 centimetra i ima 115 kilograma!
On je definitivno nešto najstrašnije što možete vidjeti z ringu. Kreće sa kao borac iz srednje kategorije, a ima pravi ubilački instinkt, nema milosti prema protivnicima.
Naganu je zvanično vlasnik najrazornijeg udarca na planeti. Sa 129.000 jedinica registrovanih na mjerenju na UFC institutu u Las Vegasu, daleko je nadmašio 114.000 Tajrona Sponga.
Prije samo šest godina Fransis je bio očajni izbjeglica iz Kameruna, koji je spavao na ulicama Pariza. Nije imao bukvalno ništa u životu, osim ogromne snage i sna...
Ako mislite da je teško biti beskućnik u Parizu, sam Nganu će vam reći da ima i težih stvari. Mnogo težih. Kakvo je, na primer, bilo njegovo djetinjstvo u Kamerunu, piše Kurir.
FOTO: PROFIMEDIA
Čak i danas, kad živi u ogromnom luksuznom stanu sa čije terase puca pogled na kanjon pored Las Vegasa, Nganu se sjeća svakog momenta očaja iz kog je došao na vrh svijeta.
- Ovo ne znači ništa - pokazuje na kožni kauč, stakleni sto i ogromni skupocijeni televizor. - Ja ne mogu da dozvolim sebi da mi ovo bude dovoljno. Ovo je dobra stvar, ali meni nije dovoljno. Ja želim nešto veliko, najveće. Ne smijem da stanem - govorio je Fransis.
Dok priča o svom detinjstvu u Kamerunu, Naganu se izgubi, pogled mu odluta, i guta riječi. Problem je što ne umije da odgovori na pitanje "kakvo ti je bilo djetinjstvo u Kamerunu".
Njegov rodni gradić u Bati zvali su "selo pijeska", po proizvodu koji su skupljali, prodavali i od njega živjeli.
Kad je Naganu rođen, u septembru 1986. godine, u Kamerunu nije postojao nacionalni obrazovni sistem. Rođen je u siromašnoj porodici, pa je, čim bio sposoban, počeo da radi, kako bi porodica imala šta da jede.
- U Kamerunu djeca imaju velike probleme. Oni misle da je sve već izgubljeno, i prije nego što su se rodili. Čini im se da im nije dozvoljeno ni da sanjaju. Nije im dozvoljeno da budu ambiciozni. Onda oni samo prihvate da budu žrtve sopstvenih života - emotivno je govorio Naganu.
Kad je imao 6 godina, Naganuovi roditelji su se razveli, a on je od tada živio po kućama rođaka, zajedno s majkom, trojicom braće i sestrom.
- Djeca sa kojom sam živio me nikad nisu ostavljala na miru. Uvijek su me maltretirali. Vikali su da sam iz loše porodice, uvijek su me podsećali da sam stranac u njihovim kućama - kaže Fransis.
Gledajući mamu kako se muči kako bi zaradila dovoljno da prehrani njega, braću i sestru, motivisalo je silno malog Fransisa da učini nešto sa sopstvenim životom. Budući da se odmalena bavio fizičkim radom, a da je bio visok i snažan, odlučio je da se okuša u boksu.
FOTO: PROFIMEDIA
- Kad god mi je teško na treningu, kad god poželim da odustanem, samo zamislim mamu kako je bolesna i kako nema para da plati liječenje u Kamerunu. Ja se borim ne za sebe, nego za živote svoje porodice, koja je ostala tamo - priča on.
Niko, naravno, nije uzimao Fransisa za ozbiljno, njegov trening niti fascinaciju s Majkom Tajsonom. U selu nikad niko nije bio profesionalni sportista, i svi su se smijali njegovim planovima.
- Svi su mi pričali da sam lud. Vikali su mi, smiri se, čovječe, preveliki su ti snovi - sjeća se Naganu.
Sa napunjenih 12 godina, Fransis je počeo da radi kao sakupljač pijeska. Provodio je sate, i sate, i sate lopatajući pijesak i tovareći ga u kamione, koji su ga vozili u gradove, da bi bio upotrebljen na građevini. Ponekad bi mali Fransis cijeli dan proveo do koljena u vodi, skupljajući pijesak s dna rijeke. Drugim danima bi bio na dnu kamenoloma, sa čijih litica su često padale stijene i ubijale njegove kolege.
Činilo se da je tu, na početku, i kraj puta za Naganua. Drugi su, međutim, očekivali da mali Fransis, snažan i razvijen, krene očevim stopama. Tata, poznat kao opasni ulični borac i snagator, bio je strah i trepet u selu, i sada su svi mislili da dobija nasljednika.
- Imao je lošu reputaciju. I zato su mi svi govorili, kad bi me vidjeli - bićeš ti isti kao svoj otac. A ja sam mrzio to osjećanje. Stidio sam ga se. Rekao sam sebi da nikad neću postati kao on, nikad - iskren je Naganu.
Poslije decenije rada na skupljanju pijeska, Naganu odlazi u Dualu, najveći grad u Kamerunu, i zapošljava se kao fizički radnik u industriji odjeće.
Sa 22 godine, konačno počinje da trenira boks, između smjena na svom novom poslu.
Radio je danju, trenirao predveče, spavao između toga, i tako nekoliko godina. Poslije sparingovanja sa svim borcima u Duali, i njemu i svima je bilo jasno da je nadrastao ovu sredinu, i da nešto veće, ono što je želio, može da postigne samo van Kameruna.
Tada je počeo da kuje planove o odlasku u Francusku.
- Ljudi su mi govorili: ti misliš da je Evropa kao raj. E pa nje raj. A ja bih im odgovorio - meni ne treba raj. Ja ću da se borim. Ja ću da se borim za sve o čemu sanjam - priča Naganu.
Prvog dana u Parizu, Fransis je naučio tri stvari: gdje da jede, gdje da spava, i gdje da ide na bokserski trening.
Plan mu je bio jednostavan: prolazio je kroz razne krajeve grada i pitao bi ljude gde je najbliži bokserski klub. Kad bi pronašao neki, ulazio bi unutra i govorio bi:
- Doselio sam se ovdje tek, nemam gdje da spavam i nemam novca. Ali nisam došao da prosim. Samo mi treba da treniram negdje, jer ja ću biti šampion svijeta - govorio bi.
Naganu je ubrzo našao pravog trenera, koji ga je pustio da trenira u njegovoj hali, i da spava unutra. On mu je dao i 50 eura, da kupi ranac, majicu, peškir i šorts.
- Nisam imao zavoje za ruke, gumu za usta, ništa nisam imao, ali b*lio me je k**ac za to. Samo sam želio da počnem, da krenem. Trener je bio impresioniran Nganuovim bokserskim umijećem, ali su mu ljudi govorili da, ako želi više para, počne da se bavi sa MMA. Boks je, govorili su, zatvoren svijet, i bez veza s moćnim promoterima nema para.
Ipak, iako je bio idealan za MMA, Nganu je još uvijek želio da bude bokser, jer to mu je bio životni san. Tek poslije 5-6 lakših borbi u MMA, i poslije novca koji je zaradio, a koji je mnogo veći od novca koji bi zaradio u boksu, Naganu je prelomio.
Uskoro je Naganu počeo ozbiljno da se koncentriše na MMA, i protivnici su padali jedan za drugim. Vrlo brzo niko u Francuskoj nije htio da se tuče s njim.
Duel Naganu - Miočić zakazan je za 27. mart 2021. godine.
