sport.ba @sport.ba
Košarkaši Majamija hit su sezone u najjačoj košarkaškoj ligi na svijetu, a pažnju su privukli sjajnim izdanjima u "mehuru" u Orlandu.
Izabranici Erika Spelstra nisu bili u grupi favorita, ali su uspjeli da nadigraju najbolju ekipu u regularnom dijelu sezone, Milvoki Baks, i plasiraju se u finale Istočne konferencije.
Jedan od najzaslužnijih za ovakav uspjeh, mada Majami trijumfe niže timskom igrom, svakako je Džimi Batler.
Ovaj 30-godišnjak jedan je od najboljih bekova u ligi, a njegov životni put nije bio nimalo lak. Džimi je rođen 1989. godine u Tombalu, gradiću nedaleko od Hjustona, oca nikada nije upoznao, jer ga je napustio kada se rodio, a sa majkom se rastao kada je imao svega 13 godina. Ona ga je izbacila iz kuće, jer joj se nije dopadao njegov izgled.
Dimi je tada ostao na ulici potpuno sam, ali su mu u pomoć pritekli drugovi, kod kojih je živio. On je tri godine tokom srednje škole išao od kuće do kuće i kod svakog prijatelja boravio po nekoliko sedmica, da bi nakon toga upoznao brucoša Džordana Leslija. Njih dvojica su se sprijateljila preko košarke, a Džordan mu je ponudio da živi kod njega. Njegova porodica nije bila u najboljoj finansijskoj situaciji, sa skromnim primanjima su odgajali sedmoro djece i mama Mišel Lambert u početku nije bila oduševljena Džimi dolazi u kuću.
Ipak, nakon nekoliko mjeseci ova porodica je riješila da ga usvoji, a Džimi se trudio da im ne bude "teret". Nikada nije jeo u kuhinji, jer nije htio da se nameće, a njegov trener u srednjoj školi Bred Bol znao je da ima porodičnih problema, ali nije mogao ni da sanja kakva je zapravo Džimijeva priča.
- Od svih generacija koje sam ikada trenirao, Džimi je bio igrač koji je najviše vremena provodio uz mene. Bio je tu svakog jutra pre treninga, često me je zvao da pita može li da dođe u salu ili teretanu. Ljudi ga nisu puno primjećivali, bio je povučen, rekao je jednom prilikom Bol.
Nakon dvije godine na "Texas Junior" koledžu Džimi je skrenuo pažnju ozbiljnim timova, a nedugo zatim potpisao je za "Market" gdje ga je dočekao strogi trener Baz Vilijams. Njemu nije bilo lako da se prilagodi, ali je uz podršku nove porodice i to uspio, a svojim partijama koje je pružao, "kupio" je Bulse, koji su ga izabrali kao 30. pika na draftu.
Vremenom, Batler je postao vezan sa svoju porodicu, svako ljeto je provodio kod kuće, uz braću i sestre, koje je pratio u njihovim sportskim aktivnostima.
- Ja sam bio podrška njima, ali i oni meni. Gledali su moje utakmice, a kad god bih bio slobodan ja bih išao na njihove mečeve. Nije me zanimalo da li ću jesti u tom trenutku, ako je trebalo, ostao bih cijelu noć i gledao ih. To je moja porodica i uvijek ću biti uz njih, rekao je Batler.
Sve kasnije odluke donosi je u dogovoru sa Mišel, a ona mu je govorio kako ne smije da ne vjeruje previše ljudima, da ne smije da se tetovira jer tako kvari ono što je od Boga darovano,prenosi Blic.
Njegov ulazak u NBA nije bio pompezan, ali se vrijednim radom izborio za svoje mjesto među najboljim košarkašima na svijetu. Nakon šest godina u Čikagu, on je predvodio Minesotu, a prije dolaska u Majami nastupao je i za Filadelfiju.
Batlet trenutno pruža vjerovatno najbolje partije u karijeri, a priliku za novi korak imaće u finalu, gdje njegov Majami čeka boljeg iz duela između Bostona i Torona (3:3 u seriji prim. aut).
