sport.ba @sport.ba
Gabrijela Andersen Šis dočekala je priliku tek u 39. godini da se takmiči za Švajcarsku u maratonu na Olimpijskim igrama.
Ta trka upamćena je po emotivnoj priči i momentu kada tijelo ne sluša, ali srce izgura do kraja.
Na maraton je došla spremna, ali preskočila je posljednji punkt sa vodom i dehidrirala. Teturala se stazom u finišu, mišići nisu odgovarali na njene zahtjeve, a desna ruka se pomjerala kao da nije njena.
Medicinsko osobolje je krnulo da joj pomogne, ali ih je ona otjerali, Poslušali su je samo zato što su vidjeli da se i dalje znoji i da nije u životnoj opasnosti.
"Govorila sam sebi: probaj da trčiš. Probaj da ostaneš uspravno. Mišići me nisu slušali. Shvatila sam da moram da završim trku. Da je to moja posljednja šansa, jer za četiri godine imala bi 43... Da je to bila neka druga trka, sigurno bih odustala. Ali, ona publika, onaj zvuk i podrška s tribina... Čula sam to i vjerovatno me je to skandiranje i nosilo do cilja. Najviše me je i iznenadila ta reakcija običnih ljudi, ali i kolega iz svijeta sporta. Jer, mene je bilo sramota što nisam istrčala kako sam željela, nisam zaslužila takvu pažnju... Osjećala sam krivicu, ali su me kolege bodrile i to mi je najviše značilo", rekla je junakinja ove priče.
Fascinantno je da je poslije samo dva sata izašla iz bolnice, a trku je završila kao 37.
Sport.ba
