sport.ba @sport.ba
Ono što je malo poznato jeste da u svom trenerskom kadru FK Crvena zvezda ima jednog Grka, sa Tasosa. U pitanju je Telman Papadopulos.
U intervjuu za tamošnje medije je Papadopulos naširoko govorio otkud to da je dobio posao u Ljutice Bogdana i objasnio kakvu je životnu golgotu prošao da se domogne posla u sportu.
Najveće zasluge ima njegova djevojka, Srpkinja iz Beograda zbog koje se Grk doselio u državu i krenuo u potragu za poslom. Bio je u sportu, zapravo fudbalu, cijeli život, pa je bilo jasno koja će mu biti polazna tačka. Igrao je fudbal, bio i trener, ali je sada morao u novoj sredini sve ispočetka.
- Djevojka mi je iz Beograda, živimo zajedno što mi je mnogo pomoglo. Prošle godine sam došao ovdje (u Srbiju) i gledao treninge ekipe (Zvezde) mjesec dana. Došao sam opet ove godine prije izbijanja pandemije korona virusa, jer sam znao da neće biti takmičenja izvjesno vrijeme. Kada smo izašli iz karantina, krenuo sam da tražim klub. Pratio sam treninge i utakmice Smedereva. Poslije toga sam se ponudio Zvezdi, razgovarali smo, rekli su mi da mi ne mogu dati posao zbog neizvjesne finansijske situacije, i zbog jezika, ali su mi dopustili da pratim treninge koje poželim. Tako je sve počelo.
Dobio je šansu i prostor da se dokaže ljudima iz kluba, što je Grk i iskoristio.
- Dali su mi da pratim treninge 1-2 sata, ali ja sam ostajao na terenu i deset sati. Sve sam bilježio, i sve vrijeme sam učio jezik uz pomoć svoje djevojke. Zavrijedio sam svačiju pažnju i poštovanje. Konačno, poslije mjesec i po dana, odlučili su da me zadrže. Isprva su htjeli da mi daju da radim sa uzrastom od 14 godina, ali pošto sam imao odličan odnos sa kolegom koji je vodio stariji uzrast (17 godina), sa kojim djelim iste poglede na fudbal, dobio sam tu generaciju. Njegov pomoćnik je otišao u drugi klub i ja sam ga zamijenio.
Da je predan u svojoj misiji da radi u fudbalu govori i njegova epizoda u Španiji kada je gotovo na isti način pokucao na vrata Valensije i Viljareala.
- Sa 14 godina sam igrao za lokalni klub sa Tasosa, igrali smo 4. ligu. U prvoj sezoni sam odigrao 27 utakmica, potom je uslijedila selidba u klub Leonidio. Imao sam tada 17 godina. Poslije godinu dana prešao sam u Brasidas. Do 19. godine imao sam 100 mečeva u nogama. U početku mi se sve to dopalo, ali kako je vrijeme prolazilo vidio sam kakva je situacija u Grčkoj, pa sam prelomio i riješio da svoje snove jurim u svom omiljenom klubu - Valensiji. Imao sam jasan plan u glavi. Novac za put sam zaradio radeći pet mjeseci kao đubretar na kamionu. Kada sam sakupio dovoljno novca ukrcao sam se u prvi avion i otišao za Valensiju.
I u Valensiji je, kao i u Beogradu, direktno pokucao na vrata kluba.
- Otišao sam tamo i samo rekao "dobro veče, došao sam da pokušam". Iznenadili su se što sam se pojavio sam bez menadžera. Sve su mi potom objasnili, čitav proces. Morao sam da im šaljem snimak, najbolje poteze moje karijere i tek ako ih to zadovolji, onda bi me zvali na probu. Sve to vrijeme sam mislio da nemam šanse.
Uslijedio je drugi pokušaj i bingo - iskustvo u Viljarealu koje mu je promijenilo karijeru, a i život.
- Uz pomoć konzulata Grčke u Španiji, sam došao do Viljareala. Tamo su me primili. To je za mene bilo nevjerovatno iskustvo. Trener je bio Molina, bivši golmna Deportiva. Zaledio sam se kada je prvi put izgovorio moje ime. Ostao sam tamo u njihovom trening centru. Sve grupe tamo jedu zajedno. Sjećam se da sam doručkovao i ručao zajedno sa Dijegom Lopezom, Kazorlom i ostalima. Ta dva mjeseca u Španiji su oblikovala moju trenersku filosofiju.
Danas, sa zanimljivim životnim iskustvom, Papadopulos uči fudbal Zvezdine klince.
- Sretan sam što sam ovde, to je jedan od ciljeva koje sam ispunio. Preda mnom su godine rada i razvoja kao trenera. Usuđujem se da kažem da ću jednog dana biti dio stručnog štaba kluba iz Lige šampiona.
Sport.ba/Blic
