Jugoslovensko savršenstvo: Kad su mu odsjekli nogu rekao je – ‘Ta mi ne treba, sa njom nisam zabijao!’

Na jučerašnji dan, 6. avgusta 1936. godine, rođen je jedan od najboljih jugoslovenskih napadača ikada – legendarni Dražan Jerković.

Dražan je rođen u Šibeniku 6. avgusta 1936., a umro je 9. decembra 2008. godine u Zagrebu.

Ponikao je u Dinamu iz Zagreba i čitav život bio je vezan za taj klub. Odigrao je za zagrebački tim 315 utakmica i postigao 96 golova u prvenstvenim mečevima. Dinamu je 1958. godine donio titulu šampiona Jugoslavije, a 1960. i 1965. za klubom iz Zagreba osvajao je Kup maršala Tita.

Jerković je za reprezentaciju Jugoslavije odigrao 21 utakmicu i postigao je 11 golova. Debitovao je u maju 1960. godine na prijateljkom meču protiv Engleske. Iste godine učestvovao je na prvom finalnom turniru Kupa evropskih nacija u Parizu i na utakmici protiv Francuske postigao je dva gola i tako donio trijumf u polufinalu poslije preokreta (5:4).

Ostao je upamćen u svjetskoj fudbalskoj historiji kao najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine. Sa četiri postignuta gola dijelio je prvo mjesto sa legendarnim Garrinchom i Albertom. Jugoslavija je na tom Mundijalu zauzela sjajno četvrto mjesto.

 
Bio je nevjerovatan igrač – napadačko savršenstvo. Imao je sjajan osjećaj za postizanje golova i pozicioniranje u napadu, a opet je bio nesebičan i sklon timskoj igri. Njegove čuvene makazice i dan danas se prepričavaju, a mnogi smatraju da su bile atraktivnije i od Peleovih.

Svjedoci su pričali da je cijeli stadion grmio u momentu kada se Jerković priprema za makazice. To je bila njegova specijalnost, a njegovi golovi bili su vjerovatno najatraktivniji u tom razdoblju.

Od 1965. je igrao za belgijski Gant. 1970. se vratio u Jugoslaviju i uplivao u trenerske vode. Bio je pomoćnik selektora Miljanića na SP u Španiji 1982. godine, a bio je i prvi selektor fudbalske reprezentacije Hrvatske. Vodio je Dinamo, Vilach, NK Zagreb…

Godinama je bolovao od šećerne bolesti, zbog koje mu je 2. decembra 2008. i amputirana lijeva noga.

Kažu da je nakon operacije rekao:

“Ionako mi lijeva noga ne treba, sa njom nikada nisam zabijao”.

Sedam dana kasnije preminuo je u bolnici u Zagrebu.