sport.ba @sport.ba
Leedsova agonija trajala je punih 16 godina, sve do ove sezone kada je ponovno postao dio prvoligaškog društva. To može zahvaliti čovjeku koji nije promijenio samo igru i rezultate kluba. Marcelo Bielsa je promijenio i Leedsov identitet.
Zlatna generacija
Kada je Leeds u travnju 2001. godine svladao Deportivo i ušao u polufinale Lige prvaka, činilo se kako je engleski Premiership konačno dobio klub koji će razbiti duopol Manchester Uniteda i Arsenala.
Leeds je u tom trenutku bio klub koji je u pet sezona zaredom bio među prvih pet u ligi, a sjajnim pobjedama nad Romom, Barcelonom, Lazijom i Milanom pokazao je kako i u Europi ima velike ambicije. Cijeli nogometni svijet vidio je kako je to početak jednog puta, ali vjerojatno nitko nije ni slutio da taj put vodi ravno do dna.
U najboljim danima moderne povijesti kluba, na prijelazu tisućljeća, Leeds je imao sve što jednom klubu treba da uspije. Leeds je uz Newcastle jedini veći engleski grad koji nema barem dva velika kluba i zbog toga je kroz čitavu povijest crpio ogromnu navijačku bazu. Imao je i rezultate i nevjerojatnu momčad.
Nigel Martyn, Rio Ferdinand, Lucas Radebe, Jonathan Woodgate, Ian Harte, Danny Mills, David Batty, Lee Bowyer, Olivier Dacourt, Harry Kewell, Alan Smith, Robbie Keane i Mark Viduka bili su zvijezde koji su mogli stati na crtu bilo kojoj europskoj momčadi. Ali kao i mnogi drugi klubovi, Leeds je prekasno shvatio da živi debelo iznad svojih mogućnosti.
Put u propast
U to vrijeme je Serie A bila daleko najglamuroznija i najveća svjetska liga. Premiership je bio u fazi tranzicije iz tradicionalnog otočkog mastodonta u globalnu zabavu za mase. Tada nije bilo pametno trošiti novac koji nemaš, a Leeds je to radio jako često.
U pet sezona prije polufinala Lige prvaka na transferima je potrošio 150 milijuna funti. Jedino je Arsenal potrošio jednako od svih engleskih klubova, a Manchester United gotovo duplo manje. Tadašnji predsjednik kluba Peter Ridsdale nije samo trošio ogromni novac na transferima nego se i zaduživao kako bi najbolje igrače privukao u svoj klub visokim plaćama. Leeds je došao u situaciju u kojoj svake godine mora konkurirati za naslov i plasirati se u Ligu prvaka. Prve sezone kad to nije postigao, njegova priča raspala se kao kula od karata.
Sam Ridsdale je to najbolje opisao: "Živjeli smo predivan san, a onda je on postao noćna mora prodaje igrača, mijenjanja trenera i lutanja od jedne krize do iduće." Svi najbolji igrači rasprodani su u iduće dvije sezone, ali to nije bilo dovoljno. Samo tri godine nakon što je igrao polufinale Lige prvaka, zaduženi, bijedni i nemoćni Leeds ispao je u drugu ligu.
Predsjednik je ulazio u teren u autu za golf i pijan urlao
U narednih 16 godina Leeds je vidio sve osim dobrog nogometa i rezultata. Promijenio je čak 15 trenera i pet vlasnika. Najniža točka u klupskoj povijesti stigla je u sezoni 2006./2007. kada je ispao u treću ligu. Godinu dana nakon toga ispao je u FA kupu od sedmoligaša Histona. U engleskoj nogometnoj javnosti je zaživjela fraza "Doing a Leeds". Ako vam je netko to rekao, to je značilo da ste zeznuli sve što ste mogli zeznuti.
Klubom su u tom periodu upravljali sumnjivi biznismeni, netalentirani početnici i vlasnici koje je vrijeme pregazilo. Najkontroverzniji među njima, Talijan Massimo Cellino bio je slika i prilika nereda koje je vladalo u klubu i oko njega.
Jedan od najpoznatijih manevara kojim je nastojao utišati navijače koji su zazivali njegov odlazak bio je takozvani "pita porez". Poskupio je cijene ulaznica pri čemu su navijači na stadionu mogli dobiti besplatnu pitu kako bi otjerao dio oporbe sa stadiona.
Bivši igrač Leedsa Stephen Warnock pojasnio je kako je Cellino doživljavao klub: "Došao bi na teren u autiću za golf. Bio bi pijan, s cigarom u ustima, i urlao treneru nešto na talijanskom. Nitko ga nije ništa razumio, a idući dan bi se pravio kao da se ništa nije dogodilo."
Jedan od njegovih trenerskih izbora bio je i Slovenac Darko Milanič koji je od početka svojeg mandata imao bizarni zahtjev. Sve vježbe koje je Leeds izvodio su morale biti u hodu. Igračima je bilo zabranjeno potrčati u bilo kojem trenutku. Nakon tri remija i tri poraza u prvih šest utakmica, Milanič je dobio otkaz.
Optimizam da će Leeds postati barem normalan klub, ako je već Premiership daleko, polako je kopnio. Sve se promijenilo u svibnju 2017. godine kada je klub preuzeo Andrea Radrizzani. Iduće ljeto i on je odlučio angažirati totalnog luđaka. Ali ovog puta je to bio pravi potez.
Sport.ba/Index
