sport.ba @sport.ba
Karlos Enrike Raposo, ukoliko ste čuli ovo ime ranije, vjerovatno ste ga i zapamtili, a ako vam ono deluje nepoznato, spremite se za ludu priču o najvećem fudbalskom prevarantu koji je napravio profesionalnu fudbalsku karijeru, a da zapravo nije ni igrao fudbal.
Glavni lik ove priče dolazi iz gradića Rio Pardo koji se nalazi na jugu Brazila i ima tek nešto manje od 40.000 stanovnika. Taj lik je Karlos Enrike Raposo, rođen je 2. aprila 1963, a čak i njegovo ime zvuči "fudbalski", međutim ono što je napravio u svom životu jeste nevjerovatno, možda i zaslužuje nekakvu nagradu, ali ne za najboljeg igrača, strelca ili slično, već za najveću prevaru.
Kao i brojni klinci širom Brazila, maštao je o tome da postane fudbaler, samo što za to nije imao dovoljno talenta, čak ni blizu. Pa, umjesto da odustane kao što bi svako uradio, smislio je plan, ludi plan koji je uspeo da sprovede u djelo.
Poznat je i kao Karlos Kajzer, trenirao je fudbal u omladinskoj školi Flamenga do 1977. godine, a onda je krenuo u realizaciju svojih ideja. Sprijateljio se sa tadašnjim zvijezdama brazilskog fudbala, Edmundom, Renatom Gaučom, Rikardom Rokom, malo kasnije i sa legendarnim Romarijom. Kada je ostvario dobre odnose sa njima, oni bi ga preporučili klubovima, pa je 1979. stigao je poziv Pueble, meksičkog prvoligaša.
Onda je na redu drugi korak. Potpisivao je isključivo tromkesečne ugovore, kako bi njegova prevara uspjevala. Pošto medicina, kao i sve ostalo prije 40 godina, bila manje razvijena, prvih mjesec dana je lako uvjeravao ljude u klubu da nije potpuno spreman, pa je, dok ostali igrači treniraju, trčao krugove oko terena.
Uveče je naravno zatvarao noćne klubove, a status profesionalnog fudbalera koristio je kako bi impresionirao djevojke i vodio ih u krevet. Nakon tih mjesec dana trčkaranja, došlo bi vreme za treći korak prevare, odnosno vrijeme za pravi trening, ali i taj je "problem" riješio Kajzer.
"Tražio bih već u prvom minutu da mi neko doda loptu. Onda bih je šutnuo prvom igraču do sebe i uhvatio se rukama za zadnju ložu. Uzviknuo bih od bola i srušio se na travu. Oporavak bi trajao još najmanje mesec, mesec i po. Znate, u to doba nije bilo magnetnih rezonanci i medicinska tehnologija nije bila toliko razvijena. U nekim stvarima vjerovalo se na riječ fudbalera. A tu sam uvijek bio u prednosti", ispričao je svojevremeno Kajzer.
Iako "povrijeđen", trudio se da sa igračima i osobljem ima odlične odnose, pa im je u karantinu pred utakmice spremao iznenađenja.
"Kako nisam igrao utakmice, došao bih u hotel tri, četiri dana prije, iznajmio bih desetak soba i u svaku od njih doveo djevojke, koje su čekale igrače. Kad bi moja ekipa došla, nisu imali potrebu da izlaze u potragu za djevojkama. Sve bi ih čekalo u hotelu".
Nakon Pueble, vratio se u Brazil gdje je bio član Botafoga i gde je njegov genijalan plan umalo propao. Kajzer je kupio telefon, jedan od prvih u svijetu i pred saigračima i članovima kluba pričao je na engleskom jeziku pretvaravši se da pregovara sa drugim klubovima. Ipak, jedan od ljekara je posumnjao na prevaru, pa je odlučio da se sam uvjeri. Dok se Kajzer tuširao, otvorio je njegovu torbu i našao plastičnu igračku telefona. Već sutradan, Kajzer je raskinuo ugovor.
Ali to ga nije sputalo, ponovo je pronašao sebi angažman, ovog puta u Flamengu, ali odlučio je da kao mnogi njegovi zemljaci, sreću okuša i u Evropi. Meta je bio Ajačo, postao je prvi Brazilac koji je potpisao za klub i na njegovu promociju došlo je 1000 ljudi. Na Korzici se zadržao čak dvije godine i za to vrijeme je upisao 20-ak nastupa, sve sa klupe, a zatim se vratio u Brazil.
U Banguu se suočio sa najvećim problemima. Poslije uvodnih "bolova" i "povreda", trener ga je u nedostatku zdravih igrača, povrijeđenog stavio na klupu. Haos je nastao kada je došao red da uđe u igru.
"Shvatio sam da navijači cijelu utakmicu vrijeđaju trenera i predsjednika kluba. Dok sam se pripremao da uđem u igru, zaleteo sam se na ogradu i počeo da vrijeđam navijače! Sudija je odmah došao i dao mi crveni karton", ispričao je Kajzer.
Predsjednik kluba, besan zbog postupka, odmah nakon utakmice zahtevao je razgovor sa igračem.
"Predsjedniče, prije nego što išta kažete, saslušajte me. Bog mi je dao oca, koji je, nažalost, preminuo. Srećom, dao mi je još jednog oca. Vas. Nikad neću dozvoliti da neko mog oca zove lopovom i prevarantom. A upravo su to navijači vikali. Morao sam nešto učiniti", rekao je Kajzer. Predsenik kluba, ganut kao malo dijete, izvadio je iz fioke papir, olovku i ponudio mu novi ugovor na šest mjeseci!
"Igrao" je u karijeri još i za Fluminense i Vasko da Gamu, ozbiljne brazilske klubove, Karijeru je završio 1992. godine, kao član Guaranija.
Kažu da je fudbal najvažnija sporedna stvar na svetu. Neki misle da je to glupost, a neki ipak, vjeruju da je ovaj sport mnogo više od toga. Kažu i da je fudbal igra koju su izmislili Englezi, da se na ostrvu prvi put zakotrljala lopta u 19. veku, ali kada pomislite na fudbal, pomislite i na Brazil, ne na Englesku. Jednostavno je tako, Brazilci imaju dušu za fudbal, žive za njega.
To je najveća država u Južnoj Americi, poznata je po plantažama kafe, favelama, visokoj stopi kriminala, siromaštvu, po fudbalu i po najvećem fudbalskom prevatantu u istoriji.
