13. 07. 2020 - 16:54
"JEDINI NISAM ZNAO DA SAM JE IZGUBIO, NE MOGU DA BRINEM O...
907
Shares

"JEDINI NISAM ZNAO DA SAM JE IZGUBIO, NE MOGU DA BRINEM O SINU" Potresna ispovijest muža Bobane Veličković

13. 07. 2020 - 16:54
0
Shares

Suprug Bobane Veličković, Miroslav Momčilović riješio je da da progovori o svemu kroz šta prolazi poslije njene smrti.

screenshot-429-1000x0

"Ne umijem da objasnim sve ovo. Trudim se da je sačuvam u sjećanju i da tu ljubav usmjerim ka detetu, da ga pripremim za sve. To je jedini cilj koji imam. U ovom periodu još uvijek nisam psihički stabilan. Lome me bijes, tuga, osjećanja su mi pomiješana. Mjesec dana živim u košmaru, nisam bio svjestan šta se dešava. Svakog dana sam se nadao da ću čuti makar jednu lijepu stvar od doktora, a onda se dogodilo ono najgore. I dalje nisam svjestan, imam utisak kao da je ona na nekom putovanju" - ispričao je Miroslav za magazin "Gloria".

Nadao se da će sve biti kako treba, ali sudbina nije dozvolila:

screenshot-9

"Neprestano su mi davali informacije da joj je stanje jako teško, da prognoze nisu dobre, ali sam se nadao jer je bila veliki borac. Tog kobnog dana zazvonio je telefon i kad sam vidio da je pozivni broj 011, ne mogu da vam opišem kako sam se osjećao. Moj mozak nije mogao da prihvati tu informaciju. Pozvao sam sestru koja je pitala:'Ko ti je to javio?', jer su svi krenuli ka meni da mi saopšte. Ja jedini nisam znao da sam je izgubio. Mislim da je prva saznala Jasna Šekarić. Poslije toga se ničega ne sjećam".

Pokušava da se sabere zbog sina:

screenshot-10

"Nemam odgovor na pitanje kako sam. Ne bježim od ljudi, ali se sklanjam. Potrebno mi je da se stabilizujem, trebaju mi samo bliski ljudi. Bobanini roditelji su tu, kao i sestra, moja mama takođe. Svi oni mi pomažu oko Vukašina. Svi smo u lošem stanju, ali zbog njega se trudimo. Još uvijek ne mogu da vodim računa o djetetu. Sa dvadeset godina su ruke počele da mi drhte, sada je taj problem još izraženiji. Čim se stabilizujem, maksimalno ću se posvetiti sinu. Polako i krećem. Dobio sam terapiju i ja se pola stvari ne sjećam. Prestao sam da uzimam lijekove, popijem nešto za spavanje i idem na razgovore kod psihijatra kako bih mogao da se borim sa svime. Na sve gledam kao da je ona tu. Tuga i bol su mnogo veliki. Nekad sam jako bijesan, imam utisak da me ostavila. To su neke neobjašnjive stvari koje se dešavaju u mozgu. Dala mi je posljednji poklon, Vukašina, i on će znati ko mu je bila mama" - zaključio je Miroslav...

Sport.ba/Alo

Učitaj još novosti