sport.ba @sport.ba
Nekadašnji napadač Crvene zvezde pored fudbala, govorio je i o tri privatna biznisa, kojima se takođe bavi.Ugo Vijeira se u intervjuu koji je dao za portugalski "Mais Futbol", između ostalog prisjetio perioda provedenog u srpskoj prijestonici.
Sadašnji napadač Žil Visentea objasnio je kako je stigao u Ljutice Bogdana.
- Priča o dolasku u Srbiju je smiješna. Na utakmici protiv Lokomotive iz Moskve sam odigrao dobro i njihov tadašnji trener Miodrag Božović je želio da me dovede. Tada mi je rekao:
"Neću se ovde još dugo zadržati, odlazim u Crvenu zvezdu i želim da kreneš sa mnom".
Lokomotiva me je svakako željela i nudila mi bolje finansijske uslove, ali sam otišao sa njim. Mnogo sam mu zahvalan za sve što je uradio za mene. Kao i Crvenoj zvezdi kao klubu, počeo je Vijeira.
Portugalac je uspio da za godinu i po dana u Beogradu karijeru vrati na pravu put, a u crveno-bijelom dresu postigao je 27 golova.
- Bilo je nevjerovatno! Nema tih riječi kojim mogu da opišem ono što sam doživio u Crvenoj zvezdi. Osvojio sam brojne individualne nagrade, bio najbolji igrač i strijelac u timu. Zbog Zvezdinih navijača sam se osjećao kao nikada do tada u karijeri. Zaustavljali su me na ulici, ispred kuće... Svuda ih je bilo! Otišao sam jednom prilikom da gledam košarkašku utakmicu našeg kluba i 15.000 ljudi je skandiralo moje ime! Samo sam gledao i nisam mogao ništa da kažem... Srbija je posebna zemlja u mom životu. Moja partnerka i kćerka su iz Srbije. Tamo sam upoznao Ninu koja je posebna osoba u mom životu. Znala je kroz šta sam sve prošao i bila je uz mene. Smijajali smo se i plakali zajedno. I tako je počelo nešto za šta sam mislio da mi se nikada više neće desiti. Ali izgleda da Bog pripremi ljude i udesi neke stvari u pravom momentu.
Vijeira je opisao i kako je u našoj zemlji upoznao sadašnju suprugu, s kojom čeka drugo dijete.
- Upoznao sam Ninu na početku druge sezone u Beogradu. Bili smo samo prijatelji, a onda smo počeli da se zabavljamo. Kada smo odlučili da dobijemo dijete, već smo bili na putu za Japan. Nina je trudna došla u Japan i Bjanka se tamo rodila.
Onda se osvrnuo na mentalitet našeg naroda, te da je nekada imao utisak da smo lud narod...
- Pa i jesu pomalo. Ha-ha-ha... Iz Srbije sam otišao u Japan i to je bio zaokret od 180 stepeni u životu. Naprimjer, u Srbiji izađem na večeru, a ljudi se penju po stolovima i viču moje ime, fotografišu me, traže autgorame... Ne možeš da jedeš. U Japanu je drugačije. Drugi svijet. Dok večeram, ljudi me strpljivo čekaju ispred restorana da završim. Nekad mi je čak bilo i žao dok ih vidim da čekaju i prilazio sam im da ih pitam da li čekaju autogram, a oni se izvinjavaju i vraćaju me da jedem. Nije im problem da čekaju po sat, dva, tri....
Uporedio je potom atmosferu na stadionima u Japanu s onom u Srbiji.
- Velika razlika. U Srbiji ima tuča, vrijeđanja, incidenata... Između navijača i sa policijom. U Japanu toga nema. Stadioni sa 60.000 gledalaca su puni i nema policije. Ljudi u redovima strpljivo čekaju da uđu, nema vrijeđanja, nema guranja, djeca mogu bezbjedno da gledaju fudbal...
Na kraju, 31-godišnji napadač otkrio je da se pored fudbala, bavi još nekim poslovima van terena. U bitanju su tri privatna biznisa, turistička agencija, brend odjeće i građevinska firma.
- Turističku agenciju posjedujem već nekoliko godina. Smještena je u Bragi i došla je kao posljedica moje strasti za putovanjima i upoznavanjem svijeta. Posjedujem i građevinsku firmu u kojoj rade moji rođaci. Sada više nego ikada znamo koliko je bitan siguran posao. Robna marka mi je bila san godinama i tek sam počeo sa tim. Prodajem mnogo robe u Japanu i jedan od razloga zašto želim da se vratim tamo je i taj. Nisu me zaboravili jer i dalje kupuju moje proizvode. Iako su skupi zbog troškova transporta, rekao je Vijeira.
Sport.ba/Blic
