sport.ba @sport.ba
Srpska javnost ga je (nepravedno) već zaboravila, pominjući ga tek povremeno. Ali Mohamed Faje, jedan od “ratnika” Milana Tomića, nije zaboravio Crvenu zvezdu i Beograd.
Emocije prema klubu i treneru koji su mu omogućili da u 34. godini dodirne prvi veliki pehar u karijeri, dva mjeseca pošto se (ne)očekivano rastao sa crveno-bijelima. Dok se vraća na prošlogodišnje uspjehe s crveno-bijelima, bez obzira koliko je (veliki) bio njegov doprinos, priča u prvom licu množine (mi) ili trećem licu jednine (tim).
Prvo lice jednine koristi samo u dva slučaja, na pomen trenera Tomića i odlaska iz Crvene zvezde.
“Čuo sam se nekoliko puta s Milanom. Od prvog do posljednjeg dana je vjerovao u mene i kada sam igrao lošije, i kada sam bio povrijeđen. Nadam se da sam mu bar dijelom vratio. Nikada neću moći da mu se zahvalim za pruženu šansu da prvi put u karijeri osvojim titulu. Toliko sam je želio, igrao u mnogim klubovima, upoznao druge narode, kulture, uzimao pojedina individaulna priznanja, ali često sam se zapitao hoću li i ja nekad podići pehar. Eto, konačno mi se ostvarilo u Crvenoj zvezdi. I sada se naježim kada pričam, a zamislite kako je bilo tada (kad su osvojili ABA ligu) - kaže Faje.
“A zašto bih drugačije uradio? Pa rekao sam da sam za Zvezdom osvojio prvi trofej i koliko je to bio veliki trenutak za mene. Dala mi je šansu da budem šampion. Znate da je došao drugi trener, a sa svakom takvom promjenom stižu i promjene određenih vizija (igre, igrača). Potpuno sam razumio, dugo sam profesionalac. Ne samo ja, nego svi mi radimo svoj posao najbolje što možemo. Kada dođe do takvog trenutka, vidimo šta je najbolje za tim, sjednemo, dogovorimo se, pružimo ruku, idemo dalje”.
Sport.ba/Espreso
